Gramofonske ploče opet u trendu: Ljudi traže toplinu, ne savršenstvo iako je vinil poskupio do ludila

U vremenu u kojem je sve digitalno i odmah dostupno, analogni zvuk ponovno dobiva publiku. Gramofonske ploče vratile su se u modu, ali ne samo iz nostalgije, već iz potrebe da se ponovno čuje i osjeti razlika između savršenog i stvarnog.

O tome govori i Srđan Đukić, zaljubljenik u vinil koji godinama gradi lokalnu scenu i širi ljubav prema analognom zvuku.
– „Ploča zahtijeva vrijeme. To lagano pucketanje, spuštanje igle, format koji te natjera da zastaneš. To je cijeli ritual. Možda je tu i psihološka komponenta – nije stvar samo u zvuku, nego u samom činu slušanja,“ objašnjava.

Zvuk koji ima karakter

Srđan se s pločama prvi put susreo još u srednjoj školi, osamdesetih.
„Tada se nisam zaljubio u sam zvuk, jer nismo imali dobru opremu. Slušali smo na linijama koje su bile loše, gramofoni nisu bili precizni, pa razlika između ploče i kazete gotovo da nije postojala. Tek kasnije, s boljom opremom i iskustvom, shvatio sam koliko je to poseban doživljaj.“

Danas, kaže, razlika je očita.

„Vinil ima tu toplinu koju digitalno ne može dati. Čitao sam jedno istraživanje koje kaže da naš mozak nije programiran za savršenstvo. U prirodi ništa nije potpuno simetrično, i zato nam je bliska ta mala nesavršenost. U tome, vjerojatno, leži čar analogije.“

Od ploče do streaminga i natrag

Kao i mnogi, i on je početkom devedesetih prešao na CD-ove.
„Nažalost, nisam bio vizionar. Poklonio sam gramofon i svu opremu, mislio sam da je to prošlost. Ali sam zadržao jezgro kolekcije i – petnaest godina kasnije – vratio se pločama. Danas to ne bih mijenjao za ništa.“

Iako koristi streaming platforme, ploča mu ostaje temelj.
„Svi mi koristimo streaming, ali čim čujem nešto što mi se stvarno svidi – želim to imati na ploči. To je osjećaj koji digitalno jednostavno ne može zamijeniti.“

Dubrovnik opet ima butigu s gramofonskim pločama

Srđan je prije petnaest godina odlučio otvoriti Butigu – prostor u kojem ljubitelji glazbe mogu pronaći ploče, razgovarati o zvuku i vratiti se jednom sporijem, opuštenijem načinu slušanja.
„Dubrovniku je to falilo. I vidi se po reakcijama – osim moje generacije, puno mladih kupuje ploče. Kod njih nema nostalgije, to je čista znatiželja i poštovanje prema glazbi,“ kaže.

Zanimljivo je i što se najviše traži:„Očekivao sam da će se najviše prodavati klasični rock, ali nije tako. Ljudi kupuju kvalitetnu glazbu – puno se prodaje metal, a iznenađujuće i ex-Yu izdanja. Te su cijene posljednjih godina otišle i deset puta gore. Potražnja je ogromna.“

 

Analognom scenom diše i Udruga 33/45

Srđan je aktivan i u udruzi 33/45, koja promiče kulturu slušanju glazbe s ploča i povezuje DJ-eve, kolekcionare i zaljubljenike u analogni zvuk.
U prosincu pripremaju poseban događaj.
„U Love Baru ćemo organizirati mali festival – nešto između sajma ploča i DJ događaja. Bit će glazbe, gostiju, sesija i druženja. To je ono što sceni treba – zajedništvo i kontakt, jer glazba se ne može živjeti sama.“

Kad zvuk ima dušu

Vinil se, čini se, ne vraća samo kao trend, nego kao podsjetnik da se glazba sluša – ne usput, nego s namjerom.
Da se ponovno odvoji vrijeme, da se ponovno osjeti tekstura zvuka.

„Mislim da smo se svi pomalo umorili od savršenstva. Od brzine, dostupnosti svega. Ljudi žele ponovno nešto stvarno. I to nije nostalgija – to je potreba,“ zaključuje Srđan.

Foto: Facebook