
Oko sokolovo o Wengerovom zakonu: VAR revolucija, kada će se ubuduće suditi zaleđe
Nogomet bi uskoro mogao doživjeti jednu od najvećih promjena u svojoj povijesti. Arsène Wenger, legendarni trener Arsenala, a danas Fifin šef globalnog razvoja nogometa, ponovno je pred IFAB-om (Međunarodnim odborom nogometnih saveza) predstavio svoj prijedlog o novom tumačenju pravila zaleđa – ideju koja bi, ako bude usvojena, mogla potpuno promijeniti način igre.
Prema pisanju španjolskog lista AS, prijedlog poznat kao “Wengerov zakon” mogao bi izazvati pravu revoluciju:
– Zaleđe se više ne bi sviralo ako je samo jedan dio tijela napadača ispred obrambenog igrača.
– Prekršaj bi postojao samo ako je cijelo tijelo napadača ispred posljednjeg braniča.
Drugim riječima – ako je i najmanji dio tijela (glava, trup ili noga) napadača u liniji s braničem, to više ne bi bilo zaleđe. Cilj? Više golova, manje milimetarskih odluka i brža VAR provjera.
Zašto je Wengerova ideja važna
Danas se zaleđe određuje tako da se napadač smatra u prekršaju ako je bilo koji dio tijela koji može igrati loptu – dakle, glava, trup ili noga – bliže gol-liniji od lopte i predposljednjeg braniča. Zbog toga su posljednjih godina svjedočili desecima poništenih pogodaka zbog „zaleđa od pola centimetra“, što je često izazivalo frustracije kod igrača i navijača.
Wenger smatra da bi se novim pravilom vratio duh igre, potaknula ofenziva i smanjila ovisnost o tehnologiji. Lopte s ugrađenim čipovima i precizne kamere i dalje bi pomagale sucima, ali samo kad postoji jasna i vidljiva razlika između napadača i obrambenog igrača.
Ako IFAB odobri prijedlog, prvo će se testirati na manjim natjecanjima. No, dio nogometne javnosti već strepi da bi mogao biti primijenjen i na velikim turnirima, pa čak i na Svjetskom prvenstvu, što bi bio presedan.
Mateo Beusan: “To nije nova ideja”
Promjenu je komentirao i Mateo Beusan, poznato „oko sokolovo“, koji već desetljećima tumači nogometna pravila i suđenje.
„Prema sadašnjim pravilima, igrač je u zaleđu ako je bilo koji dio njegovog tijela koji može igrati loptu – glava, trup, noga – bliže protivničkoj gol-liniji od lopte i predposljednjeg braniča,“ pojašnjava Beusan.
„Wenger sada predlaže nešto što je, zapravo, postojalo i prije desetak godina. Ako je napadač u liniji s obrambenim igračem, više ne bi bio u zaleđu. Znači – da bi bio u prekršaju, morao bi cijelim tijelom biti ispred posljednjeg igrača obrane.“
Beusan ističe da se time vraćamo prirodnijem i poštenijem tumačenju nogometne logike:
„Poanta je da napadač ima pravo biti u liniji s predposljednjim igračem. Tako će provjere biti deset puta brže, a u mnogim slučajevima ni neće biti potrebne. Bit će više pogodaka, više dinamike, i manje zaustavljanja igre zbog pola centimetra razlike.“
Kao primjer navodi nedavni slučaj s utakmice Barcelona – Real Madrid, kada je gol Mbappéa poništen zbog doslovno „centimetra razlike“.
„Tko to može vidjeti bez kamera? Mislim da je Wenger postavio stvar na pravi način. VAR će i dalje biti alat za pomoć sucima, ali zaleđe će napokon biti – pravo zaleđe.“
U susret ofenzivnijoj budućnosti
Wengerov zakon mogao bi promijeniti ravnotežu između napada i obrane, ali i vratiti nogometu jednostavnost i spontanost koju su mu u posljednjim godinama oduzeli milimetarski VAR-linije.
Ako prijedlog prođe, svjedočit ćemo nogometu s više golova, manje prekida i – što je možda najvažnije – manje frustracija kod igrača i navijača.
Kako kaže Beusan:
“Zaleđe će opet biti ono pravo – ono koje se vidi, a ne ono što mjeri kamera.”
