Duh i mirisi Dubrovnika šire se metropolom, neka jela već su postala hit na Adventu

Možda i najdubrovačkiji zagrebački kvart, Trešnjevka, napokon je dobio i svoj dubrovački kutak! Uz podizanje bandijere svetog Vlaha i taktove hitova Tereze Kesovije, uz obitelj, prijatelje i susjede, bistro Ođe, ođe konačno je otvorio svoja vrata. 

Ova dubrovačka gastro priča na neki je način započela jako davno, budući da su njeni protagonisti prijatelji cijeli život. Njihov mali bistro inspiriran je, ne samo prijateljstvom i odrastanjem u Gradu, nego i životnom filozofijom prema kojoj se od stresne svakodnevice brani dobrim društvom, muzikom, guloznim zalogajima i čašicom razgovora.

S tom idejom su Pavla Miličić i Romano Nikolić u ugostiteljskim vodama prvi put zaplivali prije dvije godine, kada su na zagrebačkom Adventu otvorili kućicu Ođe, ođe i jednostavnim, ali i jedinstvenim specijalitetima osvojili brojna nepca. Sada su svoje trajno utočište pronašli u na Trešnjevačkom placu.

“Kažu da će poštenje ubiti čovjeka, tako je i nas skoro ubilo”, kaže Romano kroz smijeh osvrćući se na borbu s birokracijom potrebnom za otvaranje ugostiteljskog objekta, koja je značajno usporila cijelu stvar. “Iako je na trenutke bilo dosta kaotično, na svu sreću nismo odustali. Nismo željeli odustati. Htjeli smo ostvariti ovu našu malu dubrovačku priču, stvoriti mjesto koje će nas podsjećati na Grad i kad u njemu nismo, a istovremeno i drugim ljudima ponuditi mjesto na koje mogu doći, družiti se i osjetiti Dubrovnik koji mi nosimo sa sobom”, objašnjava Romano.

Kombinacija dubrovačke tradicije i suvremenog pristupa kuhanju bila je nit vodilja pri osmišljavanju menija koji će se mijenjati sezonski, a ponuda dnevnih jela vodi se varijacijama na neka nepisana pravila dubrovačkih trpeza – srijedom slanić ili leća, četvrtkom pasta, a petkom riba.

“U sve smo i krenuli s idejom da možemo prenijeti ono što smo mi doma jeli, ali smo sve nastojali začiniti s nekim našim novim pristupom. Osim naših prikala s molima koje su slavu stekle još na Adventu, gosti obožavaju i naše pohovane srđele punjene pestom s patatama na salatu, kao i balančane s ricottom na toću od pomadora. Pokušali smo oživjeti okuse koji su nas oblikovali, pa i mi naš toć, kao i naše none, kuhamo po pet sati”, govori nam Romano.

Pavli i Romanu, koji su uvijek bili dobri domaćini i voljeli ugostiti prijatelje kod sebe doma, prirodno je tu ljubav prema hrani prenositi i drugima. Računa vode i o najsitnijim detaljima, pa tako nastoje i da većina proizvoda bude s područja naše županije, od vina i likera, preko sira, pancete i inćuna pa do motara. Gotovo sve je dubrovačko u Ođe, ođe pa se tako, osim u svečanim trenucima kada se puštaju ploče Tereze Kesovije, sa zvučnika svakodnevno čuje i radio Soundset Ragusa.

“Soundset Ragusa donosi nam zvuk juga. Dubrovnik se osjeća u svakom kutku našeg bistroa. Mislim da naši gosti to jako cijene”, smije se Romano.

Bistro Ođe, ođe nije samo ugostiteljski objekt, to je mjesto s pričom koju su vrlo brzo prepoznali i drugi, gosti namjernici, sasvim slučajni prolaznici, razni znatiželjnici.

“Susjedi nas znaju već devet mjeseci, s nama su sve prolazili, nazdravili s nama kad smo otvorili, a danas i jedu s nama. Drago mi je da smo postali dio te male kvartovske obitelj i nadam se da i naš bistro pridonosi živosti Trešnjevačkog placa”, zaključio je Romano.