Protiv demencije treba se boriti kretanjem, vježbom, a i sportom koji se igra sjedeći

Demencija je jedno od najtežih zdravstvenih stanja današnjice. Sve veći broj starijih ljudi diljem svijeta suočava se s gubitkom pamćenja i kognitivnih sposobnosti, a s obzirom na starenje populacije, broj oboljelih i dalje raste. No, istraživanja sve jasnije pokazuju da prevencija igra ključnu ulogu – a upravo redovito kretanje u mlađoj i srednjoj životnoj dobi može značajno smanjiti rizik od razvoja bolesti.

O važnosti tjelesne aktivnosti razgovarali smo s trenerom Ivanom Sambrailom, koji naglašava kako se ključni temelji zdravlja postavljaju upravo u srednjim godinama:

“Zadnja istraživanja govore da je najvažnija aktivnost u mlađoj i srednjoj životnoj dobi, a tek onda kasnije, naravno, ako nismo bili aktivni, odnosno ako smo razvili demenciju, onda se uključujemo prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije.”

Preporuke su jasne:

“To je 75 do 150 minuta žustre tjelesne aktivnosti tjedno ili 150 do 300 minuta umjerene tjelesne aktivnosti. To spada u aerobno vježbanje – trčanje, planinarenje, vožnja bicikla, veslanje, koji god oblik aerobnog vježbanja,” objašnjava Sambrailo.

No, aerobne vježbe nisu jedine važne.

“Također spada i trening s otporom, znači trening jakosti, gdje ćemo razvijati muskulaturu i utjecati na tetivni i koštani sustav. Dobivamo robustnije tijelo koje će kasnije biti otpornije na napad bolesti i manje sklono ozljeđivanju.”

Najnovija istraživanja povezuju čak i dugovječnost s razinom tjelesnog fitnessa.

“Može se vidjeti koliko smo hipertrofirali ili atrofirali kroz proces starenja. Dakle, naš tjelesni kapacitet uvelike određuje koliko dugo i kvalitetno ćemo živjeti.”

No, tjelesna aktivnost nije samo fizička.

“Dobro je ubaciti i neki obrazac razmišljanja – šah bi možda bio vrhunski sport. Također, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje osobama starijima od 60 godina da dva puta tjedno ubace i trening balansa, odnosno ravnoteže u svoj proces vježbanja.”

Sambrailo naglašava da aktivnost treba biti prilagođena osobi, a ne izvor dodatnog stresa.

“Uključivanje u bilo kakvu aktivnost bit će korisno, usporit će razvoj bolesti, ali moramo paziti da intenziteti ne budu preveliki. Tjelesna aktivnost ne smije biti više stres nego uživanje.”

Za rekreativce i starije, cilj nije rezultat, nego kvaliteta života.

“Kod rekreativnih sportaša, pogotovo starijih ili s psihogerijatrijskim stanjima, puno je važnije da su aktivni i da vježbaju, nego da ih forsiramo na rezultate. Njihov glavni rezultat je biti živ što duže – i to što kvalitetnije.”

Demencija je bolest koja mijenja živote, no stil života i navike mogu značajno utjecati na njezin tijek i rizik razvoja. Redovito kretanje – bilo da se radi o šetnji, biciklu, plesu, treningu snage ili ravnoteže – ulaganje je u zdravlje mozga i tijela. Kako kaže trener Sambrailo: “Najvažnije je biti aktivan i uživati u tome. Rezultat je – dug i kvalitetan život.”