Mišo Sorić: Skriveni svjedok stotine dubrovačkih ljubavi, prvih poljubaca, ali i padova

“Ako se ikad pitate tko sve stoji iza savršenog vjenčanog videa – tu je Mišo, snimatelj, psiholog, wedding planer i čovjek sa smislom za humor. Ukratko, najbolji svjedok svih dubrovačkih ljubavi.”

Poznati dubrovački snimatelj Mišo Sorić već dva desetljeća stoji iza kamere na vjenčanjima – i pritom je vidio sve. Od suza i prvih poljubaca do padova na plesnom podiju i nervoznih mladenki. Smije se i kaže kako bi od nekih scena mogao napraviti “pravu malu kompilaciju”.

“Pad mladoženja još nisam uhvatio, ali gosti… e to je već druga priča. Bude skalina koje ljudi ne vide pa se dogodi da ih nekoliko po redu padne. Ljudi sa strane broje koliko će ih pasti – poprilično ih je bilo. Mogla bi se složiti baš dobra snimka”, kaže kroz smijeh.

Posao snimatelja, objašnjava, nije samo držanje kamere. “Dapače, morao sam biti i psiholog i wedding planer. Uvijek si neka spona između ljudi na svadbi. Jednom sam čak mahao mladu sa tepsijom od bureka jer joj je bilo slabo. Nekad moraš smirivati tenzije, ali nikad ne smiješ pokazati nervozu. I ako sve kasni, ti moraš isporučiti najbolji materijal.”

Kad svatko vidi – a ti jedini znaš

Najveća borba ipak nije uvijek s ljudima, nego s vrućinom. “Bilo je ljeto, dvije ure popodne, osmi mjesec. Mi smo im rekli da je malo prevruće, ali oni su se baš tad odlučili za vjenčanje. I tako svi se znoje – i mladenci i ja. Ruka utrne od kamere, znoj curi niz leđa, matičarka ne završava svoj dio… Samo želiš da što prije završi”, prisjeća se Mišo.

A ima i trenutaka koje bi volio da je snimio. “Jednom je kum pao na mog kolegu snimatelja usred crkve. Zamantalo mu se i samo se srušio na njega. To bi bio prizor za pamćenje, ali, eto, kamere nisu bile okrenute.”

Na pitanje bi li ponovio svoje vjenčanje, spremno odgovara: “Ne bih! Mi smo imali jako malu, intimnu svadbu, samo mi i kumovi. Nisam imao ni fotografa ni snimatelja. Tada mi je to bilo savršeno, ali danas mi nekad dođe želja da napravim jednu veliku feštu.”

Kreativa, stres i – 20 godina iskustva

Unatoč svim anegdotama, posao snimatelja daleko je od “malo snimaš, malo plešeš”. “Ljudi misle da dođeš, snimiš i ideš doma. A u stvarnosti si na nogama 13-14 sati, pa još 4-5 dana montiraš. Moraš paziti da su svi zastupljeni – njeni roditelji, njegovi roditelji, svi važni momenti. I zamisli da umjesto ‘snimaj’ pritisneš stand by – to je užasan stres. Zato treba ogromna koncentracija, a fizički je sve teže jer radim ovo već 20 godina.”

Na kraju, Mišo se nasmije: “Eto, toliko godina sa svatovima. Neki se u tom razdoblju i rastanu, a ja još snimam.”

“I nakon dvadeset godina iza kamere, Mišo i dalje vjeruje da su svadbe posebne. ‘Svaka je drukčija, svaka ima svoju emociju. Kad prestanem osjećati leptiriće dok mlada ulazi u crkvu, onda ću znati da je vrijeme za mirovinu’, priznaje kroz osmijeh.”