S OCEM ILI BEZ OCA: Evo kako bi po obredu vjenčanja mladenka trebala ući u crkvu

U nedavnoj situaciji u Dubrovniku o kojoj smo pisali jučer, jedna majka izrazila je nezadovoljstvo zbog toga što njezina kćer do oltara nije mogla ući s ocem, međutim, isti svećenik je sljedeći tjedan omogućio drugoj mladoj da uđe s ocem, što je izazvalo zbunjenost i pitanja o tome zašto su primijenjena različita pravila u istim situacijama.

Pokušavajući shvatiti zašto su primijenjena različita tumačenja, važno je razjasniti koja su točno liturgijska pravila koja reguliraju ovaj obred i na koji način Crkva pristupa takvim pitanjima, ostajući u okviru svojih normi i tradicija.

Prema smjernicama koje pišu u obredniku “Red slavljenja ženidbe u misi”, obred vjenčanja započinje na vratima crkve, gdje svećenik, obučen u misno ruho, zajedno s ministrantima, prima zaručnike i ljubazno ih pozdravlja. Potom slijedi ophod prema oltaru, pri čemu redoslijed može biti fleksibilan, ali obično se slijedi sljedeći model:

„Zatim se u ophodu ide k oltaru: sprijeda idu poslužnici, slijedi svećenik, zatim mladenci; njih mogu, već prema mjesnim običajima, počasno pratiti barem roditelji i dva svjedoka na mjesto pripravljeno za njih. Za to vrijeme izvodi se ulazna pjesma“ (br. 46).

Prema tim uputama, u ophodu nije predviđeno da zaručnike prati netko od roditelja ili rodbine u smislu simboličkog „predavanja“ mlade mladoženji. Međutim, praksa da mlada ulazi s ocem bar u ovom dijelu Hrvatske se smatra sasvim normalnom, pa čak i očekivanom. Uzor za ovo preuzimanje simboličnog čina predaje, ima u dugoj tradiciji koja potiče iz vremena kada su brakovi često bili rezultat obiteljskih dogovora, ali nije utemeljen na katoličkom učenju o braku, gdje se brak shvaća kao sakrament koji mladenci sklapaju sami, u zajedništvu s Bogom i Crkvom, bez posredovanja trećih osoba.

Za razliku od drugih vjerskih zajednica, gdje roditelj, najčešće otac, predaje mladu mladoženji, Katolička crkva podupire ideju ravnopravnosti mladenaca u obredu vjenčanja. Dakle, prema liturgijskim pravilima, mladenci zajedno ulaze u crkvu, bez pratnje roditelja ili drugih članova obitelji, osim u slučajevima gdje je to utemeljeno u lokalnoj tradiciji. Ovaj pristup naglašava osobnu odgovornost i uzajamnu slobodu mladenca i mladenke u izboru života i braka.

Obred vjenčanja omogućava određenu fleksibilnost u pogledu kulturnih i obiteljskih običaja, ali uvijek mora biti utemeljen na svetosti sakramenta i poštovanju liturgijskih normi Crkve.