MIRJANA: Običan crtež prvog dana škole odredio mi je sudbinu. Opet bih ponovila isto

Prvi školski dan poseban je trenutak koji ostaje zauvijek urezan u pamćenju. Nije to samo početak školovanja – to je trenutak koji oblikuje djetinjstvo i nerijetko usmjerava život. Tako je bilo i za Mirjanu Kaznačić, danas bivšu učiteljicu, koja se sa sjetom i toplinom prisjetila svog prvog dana škole.

„Sjećam se sebe, malene djevojčice u šarenoj, lijepoj haljinici i bijelim lakiranim cipelama koje su danima čekale pored mog kreveta. Tog jutra nisam osjećala strah od škole, već veliko uzbuđenje. Držala sam majku za ruku i stiskala je jako, kao znak da ipak osjećam ozbiljnost tog dana. A majka je, kao pravi psiholog, cijelim putem pričala o sladoledu, igrama i sitnim radostima kako bi mi olakšala korak prema novom svijetu.“

No, čim je ugledala poznata dječja lica ispred škole, strah je nestao. „Vidjela sam svoju ekipu i jednostavno pustila majčinu ruku. Otrčala sam k njima, a na ulazu nas je dočekala učiteljica Zdravka, lijepa i topla, koja nas je pozvala u učionicu.“

Atmosfera u učionici bila je vesela – pjesma, razgovor i šaroliki dječji dojmovi. Učiteljica je tada dala svoj prvi zadatak: svatko treba nacrtati sebe onako kako se toga dana vidi. Bio je to trenutak koji će Mirjana pamtiti cijeli život.

„Dok je prolazila razredom i komentirala naše crteže, došla je do mog i rekla: Mirjana, trebalo je nacrtati sebe, a djevojčica koju si ti nacrtala ima kratku plavu kosu, a ti imaš dugu, crnu. Ja sam tada, ponosno, odgovorila: Da, učiteljice, ali to sam ja. Haljinica je moja, a glava je vaša.“

Na čuđenje učiteljice, malena Mirjana objasnila je da je nacrtala sebe u budućnosti – kao učiteljicu. „Rekla sam joj: Jednog dana ja ću biti učiteljica. Ona me pogledala s osmijehom i rekla: Dobro, dobro onda.“

I zaista, životni put malene djevojčice krenuo je upravo tim smjerom. „Toga dana nacrtala sam sebe onakvom kakva ću jednog dana postati. Bila je to moja prva odluka, djetinja, ali čvrsta. I ostvarila sam je. Postala sam učiteljica.“

Priča Mirjane Kaznačić više je od osobnog sjećanja. Ona je podsjetnik da prvi školski dani nose veliku simboliku – u njima se krije dječja mašta, sigurnost roditeljske ruke i prvi koraci prema snovima. Učiteljica Zdravka možda nije mogla znati da u svojoj učionici gleda buduću kolegicu, ali jedno je sigurno – u srcu male djevojčice rodila se ljubav prema pozivu koji će obilježiti cijeli život.

„Kada se danas sjetim tog dana, osjećam toplinu i zahvalnost. Taj trenutak, ta haljinica, one cipelice i crtež – sve je to bila moja priča o budućnosti. A budućnost se, eto, ispunila baš onako kako sam je nacrtala.“

Prvi školski dani nisu samo trenutak ulaska u učionicu. Oni su početak putovanja na kojem djeca otkrivaju svijet, ali i same sebe. A ponekad, kao u priči Mirjane Kaznačić, u dječjem crtežu može se kriti cijeli životni put.