Kava s Gotovinom, kupanje u Mihajla, navečer na svirku, ‘ko svira? Pa Rundek!

Ovo nije priča o lastovskim fumarima ni pokladima, ovo je priča o jednodnevnom bijegu s prijateljicom s Korčule na Lastovo, početkom rujna, daleko od kopna i civilizacije. Htjele smo provjeriti vide li se zaista na Lastovu tako dobro zvijezde, je li more stvarno tako nevjerojatno čisto, a usput i poslušati koncert jednog od najpoznatijih izvođača regije. 

Skoknuti s jednog otoka na drugi zvuči jednostavnije nego što zapravo jest, Lastovo je udaljeno od Splita otprilike koliko i od Italije, no do Italije ćete brže i jednostavnije doći. Jedini način na koji možete stići na ovaj otok koji pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji je od Splita preko Vele Luke s kojima je povezan brodskom i katamaranskim linijama. Udaljenost ovaj pučinski otok čini izrazito izoliranim, ali i posebno atraktivnim za posjetitelje kao i za Lastovce kojih ima malo manje od 750.

Iz Vele Luke s „Korčulom“ smo krenule u 9 sati, a u 10,30 smo uplovile u Uble i to u novu, rekonstruiranu luku, projekt vrijedan osam milijuna eura, najskuplji u povijesti Lučke uprave Dubrovačko-neretvanske. Lastovo se prostire na gotovo 47 kvadratnih kilometara, veličine je kao cijeli Grad Dubrovnik ili Manhattan u New Yorku, no ako nemaš auto, praktički si vezan za Uble. Budući da već imamo iskustva s najudaljenijim, naseljenim, hrvatskim otokom, došle smo autom i krenule odmah u Lastovo na kavu. Središte Lastova, mali trgić Pjevor ispred crkve sv. Mihovila, oko 11 možemo slobodno nazvati pravom, lastovskom špicom, u kafiću Magic jedva smo pronašle slobodan stol s izvanrednim pogledom na Zavalaticu i Brnu s druge strane pučine. Zanimljivo mi je bilo čuti iz radija u kafiću, na krajnjem jugu hrvatske, usred Jadranskog mora – Radio Antena Zagreb.

„Jutros su mi reklame i smetnje na Radiju Dalmaciji zaludile glavu, inače bi svirali oni“, kroz smijeh nam objašnjava vlasnica kafića Ivana koja je na Lastovo iz Crne Gore došla prije 20 godina, naravno, zbog ljubavi, ali i korijena i još, kaže, nije požalila.

Brojne su se kulture i civilizacije zauvijek nastanile u kamenoj vizuri amfiteatralnog Lastova kojim dominira Knežev dvor, ostavština Dubrovačke Republike pod čijom je upravom otok bio dugih šest stoljeća. Zaštitni znak, glasoviti lastovski fumari, strše iz prekrasnih kuća nekadašnjih bogatih obitelji izgrađenih u 15. i 16. stoljeću, a jezgru mjesta obavijaju vijugave kamene stepenice.

Dok smo sa zanimanjem gledale kako Korčula izgleda iz Pjevora budući da uvijek iz Dubova gledamo put Lastova, primijetili smo stol do nas – generala Antu Gotovinu! Dobro ste pročitali, u veselu ćakulu za stolom generalu i njegovoj ekipi ubacivali su se brojni otočani i posjetitelji poput nas, pružajući ruku, zahvaljujući mu se iskreno na svemu, ne treba objašnjavati na čemu. Gotovina ljudima pristupa nevjerojatno toplo i simpatično, kaže da mu je čast upoznati nas, rado se fotografira, a na Lastovo dolazi ljetovati budući da tu ima, kaže, dosta prijatelja. Nije on jedini general na otoku, znamo da je legendarni general južnog bojišta Luka Džanko također odabrao pučinski otok za mirovinu pa je tu nagradio i kuću, a niti Gotovina ne skriva zaljubljenost u Lastovo.

„Lastovo je najljepši otok“, kaže nam Ante Gotovina – „Drugi najljepši generale, mi smo s Korčule“, odgovaramo mu spremno, „Onda ništa, zaboravite“, kaže nam kroz smijeh uz čvrst stisak ruke.

Nakon nekoliko ugodnih sati na Pjevoru, zaputile smo se nazad do Ubla pa sve dalje do Pasadura, naselja na zapadnoj strani otoka koje se jednim dijelom smjestilo na matičnom otoku Lastovu, a drugim dijelom na susjednom otočiću Prežbi. Povezuje ga most koji istovremeno razdvaja Velo i Malo Lago, a na Pasaduru se nalazi i jedini hotel na Lastovu – hotel Solitudo.

Baš smo u hotelu bukirale sobu za dvoje potaknute zanimljivim recenzijama. Naime, većina posjetitelja je pisala isto – hotel vapi za renovacijom, ali nosi duh vremena 70-ih i 80-ih prošlog stoljeća. Dio hotela obnovljen je prije par godina, a Solitudo danas nudi 60 soba i 12 apartmanima s balkonima, terasama i pogledom od kojeg „boli glava“. Naša je soba bila prekrasna, uređena u retro stilu, čista i uredna i to po cijeni od 80 eura za noć. Rekli bi – „mukte“

Isprepleten labirint hotelskih hodnika bit će izazovan onima koji se vole na odmoru opustiti s malo alkohola, ali će zato imati priliku prošetati se velikim predvorjima, otvorenim lounge prostorijama sa starim namještajem i slikama, tapeciranim zidovima, voltima i tepisima – promislit ćete, poput nas, da je tako morala izgledati estetika Titovih Brijuna. Hotel Solitudo nosi ime po latinskoj riječi koja na neki način opisuje Lastovo – „usamljenost“, „samoća“. Kad k tome još dodamo šarm starine hotela, odabir Solituda za naš 24-satni bijeg na Lastovu bio je pun pogodak – preporučujemo svima!

Jedan dan je zaista malo za istražiti Lastovo, ovog smo puta morali zaboraviti na prekrasnu Zaklopaticu, mističnu Skrivenu luku, divlju Jurjevu luku, pitoresknu Lučicu… nakon check-ina i kratkog odmora, zaputile smo se u Mihajla, meni osobno najdražu i uvjerljivo najljepšu uvalu otoka na kojem bi svaka bila u TOP 3 izbora za miss uvale svijeta.

Uvala Mihajla kilometar je udaljena od Lastova vijugavom i strmom cestom s brojnim serpentinama. Osim kristalno čistog mora i ruševine nekadašnje uljare uz dugi mul koja uvali daje notu monumentalnosti, a iz koje se u prošlosti izvozilo maslinovo ulje za bečki dvor, u Mihajlu ćete vjerojatno vidjeti najljepši zalazak sunca uopće  u nevjerojatnom spektru boja. Tamo ćete pronaći i istoimeni kafić, inače i mjesto za izlazak na otoku, gdje smo upoznali simpatičnog konobara. Ivano je iz Zadra, dan ranije proslavio je 20. rođendan, a na Lastovu je završio preporukom brata. Ivano nam priča kako je srpanj na otoku bio prazan, ali je kolovoz nadomjestio brojkama. Na Lastovu mu je, kaže, divno, planira ostati možda i zimu pa će tek onda zaključiti može li živjeti na otoku.

Kako nismo mogle odvojiti ni minutu viška za istraživanje restorana i lastovskih OPG-ova, restoran Pece u Ublima bio je savršen izbor, ne samo zbog comfort fooda i ugodnih konobara, već i zbog prekrasnih fotografija otoka Kopist i Bratin koje smo ugrabile s terase restorana. Naime, cijelo Lastovo je zaštićeno područje, Park prirode „Lastovsko otočje“ obuhvaća 46 otoka, otočića, hridi i grebena, najveći od njih su Lastovo i Sušac, ukupne površine 53 km2 i 143 km2 morske površine. Omeđen je kamenim svjetlima Sušca, Tajana, Glavata i Struge, a da se radi o području koje je drugačije zbog izrazitih prirodnih ljepota, bez buke i gužve, bez svjetlosnog zagađenja (…) osjetit ćete doslovno na svakom koraku pa čak i prilikom banalnih situacija, npr. dok čekate večeru.

Nakon večere morale smo se nabrzinu srediti za koncert koji je bio povod našeg jednodnevnog bijega, a to je Rundek Duo u Caffe baru Poseidon u Ublima. Neslužbeno doznajemo kako je Rundek prijateljski vezan za Lastovo i da nerijetko ljetuje na otoku, a u Ublima je nastupao sa saksafonistkinjom Anom Kovačić. Koncert je ispunio naša očekivanja, ugodno društvo, u isto vrijeme i mirna i rundekovski pompozna svirka u intimnoj atmosferi jednostavnog kafića uz angažiranu publiku, pod najtamnijim nebom Jadrana… Izvodili  su Rundekove poznate hitove, ali i hitove Haustora pa i Jure Stublića i Filma, a bilo je i poezije.

Zapravo, kompletna 24 sata na Lastovu su bila čista poezija, a pogotovo kišno jutro koje nas je dočekalo prije jutarnjeg trajekta i odlaska s „Oliverom“. Ako ste u potrazi za pravim odmorom, harmonijom pitomog Mediterana u kojoj vam zen narušavaju samo spontani zvukovi prirode -Lastovo je idealna destinacija za sve kombinacije, od obiteljskog odmora, zabave s prijateljima, romantični bijeg udvoje do samotnjačkog izleta tijekom kojeg će vas lastovsko plavetnilo inspirirati na duga razmišljanja. Osim mobitela punog prekrasnih fotografija, za sobom ćete odnijeti osjećaj pronalaska Baretićevog Trećića, izmišljenog otoka na kojem vrijede neka druga pravila kojima se beskrajno lako prepustiti.