KUPI MI, KUPI… ‘Mama, svi u razredu to imaju!’ – kako preživjeti pritisak trendova i brendova

Početak školske godine uvijek je ispunjen uzbuđenjem, ali i pritiscima – od odabira bilježnica i pernica, preko odjeće i obuće, pa sve do najnovijih trendova koje prate djeca i mladi. Nerijetko se roditelji nađu u situaciji da ih dijete moli za određeni ruksak, tenisice ili brendirani pribor jer to „svi imaju“, a odbijanje može izazvati osjećaj krivnje. 

O toj važnoj temi razgovarali smo sa socijalnom pedagoginjom Martinom Dumančić Vranješ, koja naglašava da je ključ u otvorenoj komunikaciji i postavljanju zdravih granica.

Utjecaj vršnjaka i uloga roditelja

Dok su roditelji u nižim razredima osnovne škole i dalje glavni uzori, u adolescentskoj dobi vršnjaci preuzimaju snažniji utjecaj. U tom razdoblju roditelji često padaju u „drugi plan“, što može otežati nošenje s pritiscima trendova. Pedagoginja ističe kako je zato od najranije dobi važno graditi kvalitetnu komunikaciju i povjerenje s djecom.

Ako se od malih nogu njeguje otvoren razgovor i djecu uključuje u obiteljske odluke, kasnije im je lakše razlikovati želje od stvarnih potreba. Na taj način razvijaju kritičko razmišljanje te postaju otporniji na pritiske vršnjaka i reklama.

Krivnja roditelja i materijalne želje

Jedno od čestih pitanja roditelja jest – kako se nositi s vlastitom krivnjom kada ne mogu ili ne žele kupiti ono što dijete traži. Prema pedagoginji, važno je prvo osvijestiti zašto se krivnja uopće javlja. Roditelji trebaju sami sebi odgovoriti žele li da njihovo dijete uči kako vrijednost života proizlazi iz materijalnih stvari ili iz odnosa, iskustava i osobnog razvoja.

„Ako se zapitamo koliko nas same ispunjava kupovina nečega što silno želimo – i koliko to zadovoljstvo traje – brzo ćemo shvatiti da su trajne vrijednosti zapravo u odnosima i ljudima oko nas“, ističe Dumančić Vranješ.

Popuštanje i „in“ stvari

Roditelji se često pitaju treba li povremeno popustiti i udovoljiti djetetovim željama vezanim uz trendove. Odgovor je, kaže pedagoginja, u ravnoteži. Roditelji su ti koji trebaju donositi zrele odluke i odvagati što je primjereno i realno, ovisno o djetetovoj dobi i obiteljskim mogućnostima.

Važno je da roditelji ostanu dosljedni, ali i da razgovaraju s djecom – ne propovijedajući, već postavljajući pitanja o njihovim željama, strahovima i potrebama. Na taj način djeca razvijaju osjećaj razumijevanja, a ne samo zabrane.

Trendovi u školama dolazit će i prolaziti, no ono što ostaje trajno jest odnos između roditelja i djece. Otvorena komunikacija, iskren razgovor i dosljednost roditelja najbolji su alati u nošenju s pritiscima vršnjaka i reklamne industrije. Umjesto da se roditelji vode osjećajem krivnje, važno je djeci pružiti primjer zrelosti, stabilnosti i jasnog razlikovanja između želja i potreba. Na kraju, upravo to će ih najbolje pripremiti za životne izazove – ne samo u školskim klupama, već i kasnije.