SVETA TERE POMOZI Tisuću dječjih molbi i želja, od škole, ljubavi, obitelji, života…

Tako je 12. 12. 1981. netko zapisao “Sveta Terezo, pomozi mi da budem bar donekle sretna”. U samom okviru vrata zapisana je jedna koja je vječna, bez obzira kada je zapisana, a to je “Sveta Terezo, daj da Hajduk bude prvi

Manje ili više skroviti gradski kantuni još uvijek svjedoče priče ljudi koji su s Gradom disali i živjeli. Jedno takvo mjesto je i crkva Navještenja Marijina koja na svojim zidovima čuva molitvice, želje i nadanja uglavnom djece i mladih. 

Oni su od svete Tereze, čiji se kip nalazi u crkvi i kao da šutljivo i marljivo zaista radi na njihovom uslišenju, tražili najčešće ono što čovjeka u tim godinama najviše preokupira – uspjeh u školi, ljubav, ali i ne samo to. Na zidovima crkvice, koja se smjestila uz Dominikance, pored crkvice svetog Luke, u kolektivnoj memoriji inače poznate i po kipu na pročelju koji je nekoć rado znao zapaliti cigar, između ostalog je zapisano: “Sveta Terezo, pomozi da ljubav zavlada ovim svijetom”, ali i  “..daj da moja sestra pronađe ljubav”, “… poživi dugo moju mamu”, “Sveta Terezo, pomozi da se onih budala što prije otarasim”, “..daj mi mir”, ili jednostavno, kratko i jasno – “Sveta Tere, pomozi!”.

“Crkvicu Navještenja Marijina na istočnom ulazu u grad sagradio je Petar Andrijić. Korčulanin iz poznate korčulanske radionice kamenoklesara tada je u Dubrovniku radio puno državnih poslova, poput mosta na Pilama, skalina u Kneževom dvoru ili crkve svetog Spasa. U Dubrovniku su se štovali isti oni antipestni kultovi kao i u cijelom svijetu, poput svetog Sebastijana i svetog Roka, ali i naši domaći kultovi kao što su sveti Vlaho, naši čuveni Petilovrijenci i svakako kult Navještenja Marijina. 

Tako Serafin Razzi zapisuje da je 1533., za vrijeme jedne od epidemija kuge, odlučeno da će se crkvica sagraditi na mjestu gdje je pala prva žrtva kuge, ali je vjerojatnije da je tu bila kuća prve žrtve kuge. U to vrijeme na istočnom dijelu grada ne postoji zavjetna crkvica za zaštitu od kuge, dok na zapadnoj strani postoje i starija crkva svetog Roka, nedaleko od zgrade stare bolnice, a gradi se i nova crkva svetog Roka. Stilski je to razdoblje prijelaza iz gotike u renesansu, pa crkvica ima mnoga obilježja gotičkog stila”, pojašnjava Lidija Begić, turistička vodičica.

Crkvica je preživjela Veliku trešnju 1667. pa je na nekoliko godina, dok se gradila Katedrala, bila i sjedište dubrovačkog nadbiskupa što joj daje veliku vrijednost, pojasnila je Begić, inače članica Društva turističkih vodiča koje je također veliku važnost pridavalo ovoj crkvici.

“Za vrijeme vodstva gospođe Pave Brailo postojala je inicijativa za osnivanjem bratstva turističkih vodiča i razgovaralo se s tadašnjim vodstvom Dominikanskog samostana da sjedište bratovštine bude upravo u ovoj crkvici u kojoj smo često održavali i mise za naše preminule članove. Ideja nije zaživjela i žao mi je što nije. Mislim da većina današnjeg članstva ni ne zna za tu inicijativu”, otkrila je Begić. 

Zbog kipa svete Tereze, koji se dan danas nalazi u crkvici, ljudi su često mislili da je riječ o crkvi svete Tereze kojoj su najčešće i upućene molitve zapisane na zidovima crkve.

“Očito je crkvica u narodu kroz sve te godine ostala štovana, čvrsto se vjerovalo u njezinu čudotvornost pa su ljudi u nju često ulazili i na zidove pisali svoje želje i molitve. Iako je crkvica, zbog radova, danas najčešće zatvorena, još uvijek će veliki broj domaćeg svijeta dotaknuti vrata rukom ili će se prekrstiti kad prođe pored crkvice. Kad smo mi bili djeca ulazili smo unutra, jer nam je bilo zanimljivo čitati molitve koje su zapisane. Ja nisam nikad ništa zapisala, jer moram priznati da mi je puno poruka bilo banalno. 

Puno se molitvi odnosilo na ocjene, poput “Sveta Terezo, pomozi mi da me ne ispita matematiku, povijest…”, nabrojali bi niz predmeta koji su imali u školi. Bilo je i zahvalnih, pa tako imamo zapisano “Sveta Terezo, hvala ti što imam samo tri greške iz hrvatskog”. Jedan dio su ljubavne poruke. Jedna govori “Sveta Terezo, molim te da se udam za Matka”, druga traži “Sveta Terezo, pomozi mi da se udam i imam petero djece”, a treća “Sveta Terezo, pomozi mi da se pomirim sa Stijepom”. 

Jedna koja je na mene ostavila dojam ima čak i datum, tako je 12. 12. 1981. netko zapisao “Sveta Terezo, pomozi mi da budem bar donekle sretna”. U samom okviru vrata zapisana je jedna koja je vječna, bez obzira kada je zapisana, a to je “Sveta Terezo, daj da Hajduk bude prvi”. 

Ima jako puno toga što su napisala djeca i odnosi se na njihovo školovanje, ipak se ta crkvica nalazi na sjecištu nekoliko škola i tuda su prošle generacije i generacije đaka. Drago mi je da se još uvijek govori o, kako smo je mi zvali, crkvi svete Tereze, odnosno crkvi Navještenja, jer je ona dan danas ljudima jako bitna”, zaključila je Lidija Begić.