REALNOST Na otocima manje turista, duže ostaju, manje troše, lokali poluprazni… Atmosfera otužna

Prema podacima turističkih zajednica otoka Korčule, Lastova i Orebića, brojke za prvu polovicu srpnja pokazuju blagi pad dolazaka u odnosu na prošlu godinu, dok noćenja u većini mjesta ili rastu ili ostaju stabilna. No, je li sezona dobra, osrednja ili potpuna katastrofa?

Na Lastovu je u razdoblju od 1. do 15. srpnja zabilježeno 13 posto manje dolazaka i osam posto manje noćenja, iako je na razini cijele godine ostvaren rast od pet posto u dolascima i sedam posto u noćenjima. Slična je situacija i u Veloj Luci, gdje je u prvih petnaest dana srpnja ostvaren pad dolazaka od 5,6 posto i pad noćenja od 2,9 posto, uz napomenu kako je jedan od razloga smanjenje kapaciteta Specijalne bolnice Kalos zbog rekonstrukcije.

Blato drži stabilne brojke u srpnju, gotovo identične lanjskim u dolascima, uz dva posto rasta u noćenjima. U razdoblju od početka godine do sredine srpnja ostvareno je osam posto više dolazaka i četiri posto više noćenja. Smokvica je ovog srpnja zabilježila pozitivan turistički trend, od 1. do 15. srpnja ostvareno je 6,24 posto više dolazaka i 8,85 posto više noćenja u odnosu na lani. Zanimljivo je da Slovenci prednjače u dolascima, dok su domaći gosti odmah iza njih.

Grad Korčula u istom periodu bilježi rast od šest posto u dolascima i noćenjima, dok je u srpnju ostvaren rast od četiri posto dolazaka i sedam posto noćenja. Najviše gostiju dolazi iz SAD-a, Hrvatske, Slovenije i Engleske. Lumbarda bilježi pet posto manje dolazaka u srpnju, ali i gotovo tri posto više noćenja. Na godišnjoj razini rezultati su pozitivni, sedam posto više dolazaka i tri i pol posto više noćenja, uz zanimljivost da je među pet vodećih tržišta, uz Sloveniju, Hrvatsku i Poljsku, i Srbija, što dosad nije bio slučaj.

Orebić, s druge strane, u srpnju ima pad dolazaka od četiri posto, dok su noćenja ostala na prošlogodišnjoj razini (+0,4%). Na godišnjoj razini, i dolasci i noćenja bilježe rast od oko pet posto. Podaci sugeriraju da je ovogodišnji srpanj slabiji u odnosu na prošli, ali uz stabilan ili rastući trend noćenja, što može značiti da gosti ostaju dulje i da se bi brojke mogli biti i bolje u kolovozu.

Međutim, kakva je zaista turistička sezona i čime je mjerimo?

Već smo više puta pisali kako se uspješnost turističke sezone ne može mjeriti samo s brojkama eVisitora, no brojke nisu katastrofalne kako se zadnjih dana ističe. Zabilježen je pad dolazaka, ali i rast noćenja što sugerira da gosti u destinaciji ostaju duže.

Ostaju duže – ali ne troše! Ne naručuju po tri slijeda i bocu vina, već pola litre točenog, dvije pizze i gas nazad u smještaj jer je sve brutalno skupo, dok mi očekujemo krcate štekate i redove ispred restorana. Ta nerealna očekivanja stvaraju dojam da je sezona lošija nego što jest, iako to još moramo pričekati i vidjeti. Osjeti se nedostatak one euforije koju su ranije donosili gosti s jačim budžetom, Nijemci ili Skandinavci, a sad je sve više domaćih, Slovaka, Poljaka, Mađara pa i Srba koji su štedljiviji iz očitih razloga.

Također, cijene su se napuhale, a usluga nije svugdje išla za tim. To stvara problem povjerenja. Stranac koji dođe jednom i osjeti da plaća proizvod ili uslugu više nego vrijedi, teško da će se vratiti. Dalmacija još uvijek priželjkuje kultnu sliku sezone –  puna riva, pije se do zore, muzika svira dok se pare troše, a današnji gosti dođu s djetetom, laptopom, polupansionom i planom da ne potroše previše. I nisu gori zbog toga, samo su drukčiji.

Čini se da Dalmacija doživljava masovnu diskrepanciju, brojke su OK, ali emocionalni, osobni doživljaj sezone ne funkcionira. A kad nema “gušta” i euforije, ni brojke ne griju dušu.

Je li malo ljudi, ili puno kafića i restorana?

U potrazi za gužvom koja bi nahranila naša turistička očekivanja, postavlja se i realno pitanje –  li stvarno manje ljudi, ili je više ugostiteljskih objekata pa se gužva samo razrijedila? To je pitanje koje se sve češće postavlja, pogotovo u manjim mjestima poput Korčule.

Otvaraju se novi objekti svake godine, često sezonski, improvizirani, od beach barova do wine & tapas kutaka. Nekad smo imali deset, dvadeset ugostiteljskih objekata u mjestu, sad ih ima tri puta više. Iako broj gostiju ostaje sličan ili blago raste, promet se rasprši, nema osjećaja da je grad krcat.

Turizam je drugačiji, nije zbog toga nužno loš

Turisti se, također, drugačije ponašaju, više borave u apartmanima, više kupuju u dućanu i pekarama, kupe bocu vina i namirnice pa večeraju na terasi, pogotovo obitelji. Manje izlaze nego nekad što onda utječe i na vizualnu percepciju. Prije, kad smo gledali red ispred par otvorenih restorana, činilo se da je luđa sezona. Sad je svaki drugi restoran poluprazan, jer ih je jednostavno više.

To su sve razlozi zbog kojih uporno tvrdimo kako “nije to više to”, no zapravo, „to je to“, ali drugačije raspoređeno i drukčije potrošeno. Turizmu bi se trebalo pristupati na znanstveni način, oni koji su se za to obrazovali trebali bi doskočiti trendovima kroz turističke i brend-destinacijske strategije, proučavati njegova kretanja i uloge jer je uspješnost sezone davno prestala biti samo turistička tema.

U Dalmaciji, uspješnost sezone je priča o identitetu mjesta, o njegovim granicama, održivosti i iluziji rasta. Je li realno da svakog ljeta brojke vrtoglavu rastu, pare se nenormalno troše, a infrastruktura jeca pod pritiskom i puknućem? Kad prođemo brojku ljudi koje jedno mjesto može „progutati“, a po redukcijama vode, nestancima struje, puknućima kanalizacija i prometnim kolapsima vidimo da smo zaista blizu, kad više ne budemo mogli ponuditi ono što mi jesmo i ono što mi volimo zbog opterećenosti – raspast će se i brojke i doživljaj.

Samouvjereno smo krenuli u tom smjeru, a kad će ti biti – procijenite sami.

FOTO: Andro Tasovac