
PIKANTERIJE O IGRAMA Kako je zahod postao kapelica i kada nije izvedeno ni jedno Držićevo djelo
Student Povijesti Jadrana i Mediterana Nikša Kraljić podijelio je s nama nekoliko zanimljivih činjenica o počecima i razvoju Dubrovačkih ljetnih igara, jednog od najznačajnijih kulturnih događanja u Hrvatskoj i Europi.
Dubrovačke ljetne igre prvi su put održane 1950. godine, ali tada pod nazivom Festival dalmatinskih kazališnih igara od 16. do 18. stoljeća. Tek dvije godine kasnije, 1952., festival dobiva ime koje nosi i danas – Dubrovačke ljetne igre.
Zanimljivo je da ideja o osnivanju festivala datira još iz ranih 1930-ih godina. Ambijentalni potencijal dubrovačkih trgova, ulica i parkova prepoznat je i korišten i prije prvog službenog festivala. Jedna od najpoznatijih predfestivalskih predstava bila je Gundulićeva Dubravka, koju je 1933. godine režirao Tito Strozzi, a izvedena je pred Kneževim dvorom u sklopu međunarodne književne udruge PEN.
Godinu dana prije prvih Ljetnih igara, 1949., na Boškovićevoj poljani održan je prvi poslijeratni kulturno-umjetnički festival, koji se danas smatra uvertirom u osnivanje Igara.
Prve Dubrovačke ljetne igre trajale su od 8. do 21. rujna 1950., a već sljedeće godine, 1951., produžile su se na čak 100 dana, od 7. lipnja do 15. rujna. Te godine Narodno kazalište iz Dubrovnika izvelo je komade Ljubovnici i Plakir ili Grižula na otvorenim prostorima – Bunićevoj poljani i parku Gradac. Od 1952. ta praksa postaje pravilo, a festival definira svoj identitet ambijentalnog teatra.
Jedna od predstava koja je najviše odjeknula u Europi bila je Hamlet na Lovrijencu, u režiji Marka Foteza, kojom je Dubrovnik uspostavio snažnu vezu s europskim šekspirolozima.
Posebno zanimljiva anegdota vezana je uz izvedbu Držićeva Skupa 1958. godine – kako bi ambijent bio što autentičniji, stari vrtni zahod u parku glazbene škole pregrađen je u kapelicu, koja i danas ondje stoji.
Godine 1956. Igre postaju članicom Europskog udruženja glazbenih festivala, tada elitne organizacije koja je okupljala samo 15 najuglednijih europskih festivala. Već 1957. godine Dubrovačke ljetne igre dolaze pod državno pokroviteljstvo. Te iste godine prvi put se dogodilo da nije izvedeno nijedno djelo Marina Držića.
Zbog sve većeg naglaska na ambijentalnosti, Igre su 1955. čak ušle u sudski spor s građevinskom firmom Tržnica i Klaonica, zbog korištenja Gundulićeve poljane za izvedbu predstave Dundo Maroje.
Osnivanje festivala 1950. godine i tiskanje prve festivalske knjižice potaknuli su brojne znanstvenike i kulturne djelatnike na istraživanja i objavljivanje radova o povijesti i kulturi grada Dubrovnika.
Pokretanje festivala baš u Dubrovniku nije bilo slučajno. Grad ne nudi samo jedinstvene ambijente, već i bogatu intelektualnu i kulturnu tradiciju, te renesansne i barokne autore kao što su Ivan Gundulić i Marin Držić, čija djela i danas oblikuju identitet festivala.
Foto Dubrovačke ljetne igre

