Iz svečane haljine i štikli u tenisice: Dubrovkinja Marija Krkić pronašla sebe u trčanju

Marija Krkić – žena koja je, kako sama kaže, cijeli život provela u suknjama, haljinama, sa šminkom i frizurom „na mjestu“, sve dok nije otkrila ljubav prema trčanju. Taj preokret nije bio nimalo planiran, ali je bio životno značajan.

– Nikad nisam imala sportski duh. Nisam se sportski oblačila, nisam ni ulazila u sportske trgovine. Sve dok se nisam upisala u jedan klub gdje sam krenula na grupne treninge. S tim klubom prijavila sam se na svoju prvu utrku – Runway Dubrovnik. Ta mi je utrka ostala duboko urezana u srce jer nikada prije nisam trčala, nisam znala što znači distanca od 5 kilometara. Bila sam presretna kada sam je istrčala i to s neočekivano dobrim rezultatom, prisjeća se Marija.

Taj trenutak bio je prijelomni. Shvatila je da može ono što je mislila da nikada neće. Od tada se zaljubila u trčanje, a upravo taj osjećaj slobode i zadovoljstva ju i danas vodi naprijed.

– Trčanje mi najviše odgovara. Više od bilo kojeg drugog sporta. Osjećam se sretno, opušteno i živo.

No, Marija nije samo trkačica. Majka je, supruga i žena koja balansira između obiteljskog života i intenzivnih treninga. Trenutno se priprema za Ljubljanski maraton, koji će se trčati 19. listopada.

– Prošle godine sam istrčala polumaraton u Ljubljani i tad sam sebi zadala novi cilj – da iduće godine istrčim cijeli maraton. Trenutno trčim između 70 i 80 kilometara tjedno, što je oko 300 kilometara mjesečno. Pripreme su zahtjevne, pogotovo ljeti, kad se sve mora uskladiti s visokim temperaturama, obiteljskim obvezama i djecom. Ali trudim se ostati prisutna i kao majka, a djeca su često moja pratnja – voze bicikl dok ja trčim.

Treninzi su, kaže, vrlo strukturirani. Radi ih pet do šest puta tjedno – dužinski treninzi od 18 do 24 kilometra, intervalni treninzi za brzinu, tempo treninzi, fartlek, i lagani „recovery runovi“.

– Sve to ne bi bilo moguće bez mog trenera Ante Živkovića i podrške Atletskog kluba Fit. Oni izvuku najbolje iz svakog trkača, bez obzira jesi li rekreativac ili ideš na rezultat.

Jedan od najljepših trenutaka u trkačkoj karijeri bio joj je upravo Ljubljanski polumaraton, kojeg je prošle godine istrčala zajedno s bliskom osobom.

– On trči sa mnom, radi sa mnom treninge, prati moje utrke online, gleda moje prolaze na 5, 10, 15 kilometara… Iako još nema moju disciplinu i upornost, vjerujem da će i on istrčati svoj maraton.

Kad su treninzi najteži – pogotovo intervalni – voli ih odraditi sama, u tišini, fokusirana.

– Nemam kome kukati, nego jednostavno odradim što treba. Usredotočim se na cilj koji želim ostvariti. Trčanje me naučilo disciplini, strpljenju i upornosti. Sve to mogu primijeniti i na druge aspekte života.

U trčanju nije pronašla samo fizičku aktivnost – pronašla je zajednicu.

– Trčim sa suprugom, imam veliki krug trkačkih prijatelja. To nije samo sport, to je stil života i krug ljudi koji me svakodnevno inspirira i podržava.

I dok se priprema za svoj prvi maraton, Marija svakim kilometrom pomiče vlastite granice, ne samo fizičke, nego i one unutarnje. U svijetu gdje su mnogi odustali prije nego što su i pokušali, ona je dokaz da se čak i najneočekivaniji snovi mogu ostvariti – uz trud, volju i dobar par tenisica.