NOVE VRSTE U JADRANU: Što nam donosi riba lav i njezini tropski pratitelji? Nema panike

Riba lav, tamna mramornica, tropske alge i školjkaši – sve su to gosti koji posljednjih godina sve češće dolaze u Jadran. Neki od njih su samo prolaznici, ali mnogi se zadrže, nastane i polako počnu mijenjati lice našeg mora.

Razgovarali smo s dr. sc. Valterom Kožulom, znanstvenim savjetnikom Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, o širenju invazivnih vrsta u Jadranu, njihovom utjecaju na ekosustav, ali i na svakodnevicu ljudi.

“Građani ne trebaju paničariti. Većina ovih vrsta, iako možda izgledaju egzotično ili opasno, uglavnom izbjegavaju ljude i nema neposredne opasnosti za kupače. No to ne znači da ih trebamo ignorirati.”

Jedna od najistaknutijih vrsta koja se posljednjih godina počela pojavljivati u Jadranu je tzv. riba lav (Pterois miles), poznata i kao plamenjača. Vizualno atraktivna i često viđena u akvarijima, ova riba nosi ozbiljnu prijetnju morskom ekosustavu.

“Riba lav ima otrovne bodlje koje mogu uzrokovati jaku bol, osobito ako se ubod dogodi prilikom vađenja iz mora ili neopreznog rukovanja. Nije agresivna, ali ako ne znate s čime imate posla, može doći do ozbiljnih posljedica,” objašnjava dr. Kožul.

No još veći problem od njenog uboda je ekološka šteta koju nanosi. Hrani se subadultnim nedoraslim jedinkama drugih ribljih vrsta.

“Plamenjača se mrijesti tijekom cijele godine, a budući da nema prirodnih neprijatelja u našem moru, mogla bi se lako proširiti. U drugim dijelovima svijeta – poput Kariba i Floride – već je izazvala ozbiljnu ekološku krizu. Međutim, lako se lovi jer to je vrsta koja se oslanja na svoju zaštitu, svoje otrovne bodlje i nije prebrz plivač. Dakle, ronioci bi tu trebali lovit. Naravno, na taj način se ne može u potpunosti uništiti ta vrsta u našem moru, ali pitanje je da li će uspostaviti populaciju jer naše more ima određenu sezonalnost.”

U Jadranu se riba lav počela pojavljivati u posljednjih nekoliko godina, uglavnom u južnim dijelovima mora. U dubrovačkom akvariju već drže nekoliko primjeraka, a ribari sve češće prijavljuju ulove ove vrste.

Riba lav nije jedina. Tamna mramornica (Siganus luridus), biljojedna vrsta koja dolazi iz Crvenog mora, također se udomaćila u južnom Jadranu. Iako nije toliko opasna za čovjeka – ubod je sličan onome škrpine i prolazi nakon nekoliko sati – predstavlja prijetnju lokalnim vrstama.

“Mramornica potiskuje autohtonu vrstu sopu, koja se povlači u dublje dijelove mora. To su promjene koje možda nisu odmah vidljive laičkom oku, ali dugoročno mijenjaju strukturu podmorja i prehrambene lance,” ističe Kožul.

Obje ribe pripadaju skupini tzv. lesepsijskih migranata – organizama koji u Mediteran dolaze iz Crvenog mora kroz Sueski kanal. Taj proces se posljednjih godina ubrzao zbog rasta temperature mora i sve veće povezanosti svjetskih mora brodskim prometom.

U pozadini: čovjek i klimatske promjene

“Od 1996. godine, kada je dr. Ivan Jardas objavio knjigu o jadranskoj ihtiofauni u kojoj je naveo 407 autohtonih vrsta riba, taj broj je porastao za više od 30,” napominje dr. Kožul. “Godišnje nalazimo nekoliko novih vrsta. Pitanje je koje će se zadržati, a koje će nestati. To ovisi o više faktora – prvenstveno o temperaturi mora i dostupnosti hrane.”

Uz ribe, u Jadran dolaze i druge organizme: tropske alge koje prekrivaju morsko dno, školjkaši koji se prenose balastnim vodama brodova, pa čak i nepoznate vrste koje stižu na plutajućim predmetima, morskim strujama ili – vjerovali ili ne – pričvršćene na oklopima morskih kornjača.

Sve su to posljedice globalnih promjena, u kojima čovjek igra ključnu ulogu. Klimatske promjene, urbanizacija obale, zagađenje mora i sve veći promet – sve to utječe na dinamiku i stabilnost morskih ekosustava.

“Danas su toplinski valovi u moru duži i počinju ranije. Jadran se zagrijava i postaje sve pogodniji za vrste koje inače žive u tropskim i suptropskim područjima,” upozorava Kožul.

I dok u nekim državama već postoje konkretne mjere – primjerice subvencije za izlov invazivnih vrsta – Hrvatska takvih mehanizama još nema.

“Trenutno u Hrvatskoj ne postoji sustav poticaja za izlov ovakvih vrsta. No s obzirom na rastući broj i utjecaj koji imaju, to bi se moglo promijeniti u budućnosti. Važno je da država, znanost i javnost djeluju zajedno,” kaže Kožul.

Zato je suradnja s lokalnim ribarima i građanima ključna. Institut za more i priobalje redovito zaprimaju dojave o nepoznatim organizmima, a sve više ljudi, zahvaljujući edukaciji i medijima, postaje svjesno da svaka nova pojava može biti važna.

“Uvijek nam je drago kada nam ribari ili građani dojave nešto neobično. To nam omogućuje da identificiramo vrste, pratimo širenje i u nekim slučajevima čak otkrijemo i nove vrste,” zaključuje dr. Kožul.

Znanost je, kaže, jedini alat koji imamo da predvidimo i razumijemo budućnost mora. Sve drugo je nagađanje.

FOTO: Arhiva