
VOZAČ UBERA ISKRENO Moram odbiti narudžbe za Stari grad, lokalci slave, posla je manje, ali preživljavamo
Povratkom iz jednog noćnog druženja iz Mokošice, u ranojutarnjim satima trebao sam naručiti taksi kako bih se vratio doma. Pri svakom naručivanju taksija moj prvi izbor je uvijek Uber, zbog jednostavnosti korištenja. I taman kad sam naručivao, na karti se prikazao kako je jedan taksist u blizini i naravno, spojila me aplikacija odmah s tim vozačem.
Nekoliko minuta kasnije, ulazim u taksi, ljubazno se javljam vozaču, on uzvrati pozdrav i odmah me upita: “Je li slučajno ideš u stari grad?.“
Inicijalno, misleći kako je jedan od onih komunikativnih vozača koji potiče razgovor, odgovaram kako se vraćam doma, te da je zabava za mene večeras gotova. On mi odgovara kako zapravo informativno pita jer nema dozvolu za ulazak u prostor Zone posebnog prometnog režima.
I kako je smo već započeli razgovor, upitam ga kao i svakog vozača, najizlizanije pitanje za taksiste: “Ima li posla?”
“Osjetno manje posla ima, ali nije da nema potražnje”, kaže on i počinje objašnjavati.
Od kada je krenula Zona posebnog prometnog režima, on pošto nema dozvolu ulaska, radi na rutama po Lapadu i drugim mjestima gdje smije voziti, te govori kako se ne isplati voziti i ulaziti u zonu ako će biti sankcioniran za to.
Dok mi razgovaramo, već mu nekoliko puta zvoni obavijest aplikacije hoće li prihvatiti vožnju, te pritom svaku odbija. Razlog, svaka krajnja destinacija je stara gradska jezgra – što znači ulazak u zonu posebnog prometnog režima.
Na moje pitanje kako to da vam aplikacija ne blokira vožnje prema Zoni, odgovara kako to još nije integrirano unutar aplikacije, te kako zapravo bude vožnji u kojima se dogodi kako putnici iako su u vozilu traže da ih se odvede u jezgru, na što on mora odbiti i pritom dobije lošu recenziju, koju naposljetku Uber, iako im je obećano da im neće remetit ocjenu, svejedno remeti.
Vozač dodaje kako je osam od deset vožnji prema staroj gradskoj jezgri, te kako su sada zbog toga lokalne taksi prijevoznici na dobitku, jer obujam posla im se povećao. Ali, ne žali se, jer ipak nije stalni prijevoznik već mu je ovo dodatan izvor prihoda te kako je bolje išta nego ništa.
Pokušao sam se u tim trenucima razgovora, empatično postaviti prema njegovoj situaciji, te drugih taksista Ubera i Bolta, ali nisam se mogao staviti u tu situaciju. Razumijem frustraciju jednih, turista također kojima je lakše naručiti Uber/Bolt, nego da se raspituju koji je broj lokalnih taksi prijevoznika, ali i razumijem kako je u gradu potreban red.

