[FOTO] Kako su tvrdoglavi Korčulani unatoč ‘modernoj Crkvi’ sačuvali svoj liturgijski fenomen

Malo tko se može pohvaliti očuvanim običajima i liturgijskim inventarom kao što može Korčula gdje se uoči Uskrsa u katedralnoj crkvi sv. Marka izmjenjuju impresivne scenografije predvođene trima bratovštinama čineći Velu setemanu katoličkim fenomenom i izvanrednim događajem za vjernike, ali i za turiste i posjetitelje. 

Korčulanski Veliki tjedan, odnosno Vela setemana jedinstvena je prvenstveno zbog činjenice što već stoljećima odolijeva vremenu i promjenama. Prva liturgijska reforma sredinom prošlog stoljeća imala je u cilju modernizaciju crkve pa je većina obreda diljem katoličke Europe nestala. Modernizacija crkve nije računala na tvrdoglavost i upornost Korčulana da sačuvaju opsežnost bogoslužja koji Velu setemanu danas čine liturgijskim fenomenom. 

Baš zbog toga, prije dvije godine u Domu kulture premijerno je prikazan dokumentarac o glasovitoj korčulanskoj Veloj setemani snimljen kao dio prijavnice ove iznimno bogate sakralne, kulturne i povijesne baštine za upis u Registar nematerijalnih kulturnih dobara RH čime će Korčulani stati uz bok dubrovačkoj Festi sv. Vlaha i hvarskoj procesiji Za križen. Kako doznajemo, proces prijave je još uvijek u tijeku. 

Vela setemana započinje Nedijon od palama, blagoslovom maslina i palmica, a Korčulani su ostali vjerni procesiji koja rano ujutro kreće iz crkve Svih svetih preko zidina. Prvi se put pjeva Muka Gospodnja i to po Mateju, a onda slijedi druga procesija tijekom koje se pokaznica nosi na štovanje na posebni oltar u kapelu sv. Roka. Započinje 40-satno klanjanje. Istu će se večer bratimi Svih svetih, prvi po redu, pokloniti svetom otajstvu pjevajući pučke napjeve poput Smiluj se meni Bože. Na Veliki ponedinik i Veliki utorak poslijepodnevni će sati biti ispunjeni istim liturgijskim običajima, ali će u njima sudjelovati druge dvije bratovštine, Rokovci i Mihovilci. 

Na Veliku sridu u rano jutro Korčulani se mogu pohvaliti zavjetnom procesijom koja u sklopu uskrsnih običaja nigdje drugdje ne postoji. Na Veliku sridu 1667. godine Dubrovnik je između osam i devet sati ujutro razorio snažan potres, a Korčula je ostala pošteđena. Sljedeće je godine ustanovljena zavjetna procesija sv. Liberanu na Solinama kako bi se obranili od daljnjih potresa. Procesija kreće rano ujutro, na Soline dolazi baš u vrijeme potresa u Dubrovniku prije više od 350 godina, a čini nam se da za sad, prvih četiri stoljeća, ima učinka budući da na otoku kataklizmičkih potresa nije bilo. 

Lamentacije su pučki naziv za potresne starozavjetne tužaljke koje se pjevaju na Veliku sridu. Zbog dužine obreda, liturgijskom reformom paljenje 15 svijeća i pjevanje 15 psalama iz prošlosti je ukinuto, ali u Korčuli se zadržava u skraćenom obliku zahvaljujući don Ivu Matijaci. Lamentacije na sudionike i posjetitelje prenose svu raskoš i posebnost, ali i magičnost korčulanskog pučkog pjevanja tijekom Vele setemane. Pjevanje izvlači najjače emocije onih koji pjevaju i onih koji slušaju, pjeva se Miserere, odnosno Smiluj se meni Bože, Potamnjele oči i druge. Potom se sakramenat posprema te kreću tri najsvetija dana Vele setemane, četvrtak, petak, subota. 

Na Veliki četvrtak uređuje se Božji grob, a navečer će 12 Sasvetana iskoristiti svoj dirit, pravo ili povlasticu, da im župnik opere noge. Veliki petak vrhunac je Vele setemane, to je obred u kojem sudjeluje cijeli grad. Korčulani dolaze sa svih strana svijeta kako bi sudjelovali u procesiji i ništa ih tako magično ne privlači kao Veliki petak. Bratimi iznose sve što imaju, u procesiju se nosi izuzetno dobro sačuvan liturgijski inventar, a najviše se ponose velikim torcima težim od 40 kilograma. Tijekom procesije pjeva se Muka po Ivanu i emocionalno snažni pučki napjevi poput Puče moj. 

Procesija Priko gora održava se na Veliku subotu, a posebna je zato što u njoj ne sudjeluje svećenik. Velika subota je dan tišine, liturgije nema sve do navečer, crkva se preuređuje kako bi bila najsvečanija za Uskrs. Slijedi pompozni ulazak Rokovaca u katedralu prateći bratima koji na ramenu nosi kip uskrslog Krista. 

Uskrsni obredi započinju još jednim običajem karakterističnim samo za Korčulu, svečanim blagoslovom grada s kopnenih vrata na jugu te s morskih vrata na zapadu. Vraćaju se zastave na koplja bratima, a u katedrali se služi svečana uskrsna misa. Ove liturgijske obrede i običaje prate i brojni svjetovni, a da ne govorimo kulinarski, no to je posebna priča koju donosimo u narednim danima. 

Dora Lozica

FOTO: Dino Mihovilović / Screenshots video Vela setemana