SLIČNOSTI I RAZLIKE: Korčulani su imali isti tradicionalni običaj za Božić kao pravoslavci
Pravoslavni običaji u prošlosti nisu uključivali kićenje božićnog drvca, no u većini domova danas je jelka okićena u duhu pop kulture, ali bez jaslica i figurica Svete obitelji. Ipak, pravoslavci pripremaju božićno drvce na nešto drukčiji način, radi se o takozvanom badnjaku.
Simbolika badnjaka izrazito je važna tijekom proslave pravoslavnoga Božića. Dan prije Božić, 6. siječnja, domaćin kuće sa sinovima ili unucima odlazi u šumu posjeći badnjak dok će žene pripremati božićnu trpezu. Prema narodnom vjerovanju, badnjak se siječe sjekirom tri puta na slavu Svetog Trojstva, a najčešće se bere hrast. Nakon što se badnjak donese kući, ostavlja se pored ulaznih vrata do večeri.
Pravoslavno božićno drvce, odnosno badnjak, u pravilu se ne kiti i simbolizira drvo koje su donijeli pastiri kako bi ga sv. Josip posadio u pećini u kojoj se rodio Krist. Također, badnjak nagovještava drvo križa Kristova. Kad padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kući badnjak, pečenje i slamu, prag mora prekoračiti desnom nogom te pozdravlja domaćicu i ukućane riječima „Sretan Božić, Badnjak!“.
Zanimljivo je kako komad drva, badnjak, pravoslavcima spaja Badnji dan i Božić u jedno. U narodu postoji izreka za ljude koji su druželjubivi, bliski i topli da su „kao Badnjak i Božić“.
Nakon što je badnjak unesen u kuću, domaćica ga posipa zobi i pšenicom te započinje večera na Badnji dan kao i božićni ručak sutradan, a komad drva mora se nasloniti na istočni zid kuće. Sudbina badnjaka jest ognjište i otvorena vatra, a kako je danas sve manje ognjišta, drvo se može staviti na peć, uz peć ili na štednjak. Kao i katolici, i pravoslavci će na Badnjak jesti posna jela, prebranac, svježu ili sušenu ribu, a mesna jela baš na Božić. Božić i praznik se pak čestitaju već na Badnji dan, pjeva se tropar, stoljetne crkvene pjesme posvećene svecu ili prazniku te se mole tradicionalne molitve.
Prastari se običaji razlikuju manje ili više od mjesta do mjesta, a ove smo doznali od jedne obitelji iz Banja Luke . Božićno drvce, odnosno badnjak, danas može biti i hrastova grana budući da su imperativi modernog života ipak modificirali tradiciju. Hrastova se grana danas čak i ukrasi, ako baš želite –okiti i to vrpcama ili suhim voćem. Zanimljivo je kako sličan običaj branja i paljenja badnjaka, komada drva, dandanas možemo pronaći i u Korčuli gdje se stoljećima na Badnjak dijeli i loži – badnjak.
Podjela badnjaka je tradicionalni korčulanski običaj koji nije u potpunosti nestao, ali je nekad bio puno rašireniji budući da su badnjak većinom dijelili brodograditelji kojih je u prošlosti bilo puno, a danas ih nema. Na komad drva, najčešće bora ili česvine, izrezbare se dvije strane, probiju se tri rupice te se u rupice zabode po grančica lovora. Na badnjak se također poslože tri prikle, malo pšenice i riže, za plodnost i blagostanje. Banjak se dijeli obitelji i prijateljima, a na Badnji dan tijekom objeda kojem prisustvuje cijela obitelj, domaćin uzme badnjak u ruke, povede molitvu prvo za umrle, a onda i za žive te čašom vina poškropi badnjak kako bi ga blagoslovio. Svi piju iz te iste čaše nakon čega se badnjak izgori.
Bez obzira na običaje, simbolika Božića i Isusovog rođenja je za sve vjernike jednaka, a znači mir i ljubav. Hristos se rodi!
Dora Lozica