Morski psi u Jadranu: Trebamo li se bojati
Redakcija
5. svibnja 2024.
Ribari su snimili peraju kako kruži na vanjskoj strani otoka Mljeta, što je opravdano stvorilo uznemirenost kod većine stanovnika. Neumskom ribaru mali je modrulj završio u mreži.
“Ima li kod vas morskih pasa? Kod nas nema. Velika bijela. Vanjska strana otoka Mljeta”, stoji na Facebooku profila Tuna bar Pelješac, koji je objavio snimku peraje.
Postoji li opravdani strah vezano za morske pse u Jadranskom moru pitali smo biologa Davora Lučića.
„Do nekakve najezde morskih pasa u našem moru sigurno neće doći. Naime, morski psi u cijelom Sredozemnom moru pa tako i Jadranu su ugrožena populacija, ima ih sve manje. Nekad prije, po statističkim podacima bilo ih je puno više. Prema tome, teško je za očekivati da bi sada došlo do nekakve najezde morskih pasa”, govori nam biolog Lučić.
Ističe kako danas postoji puno više uvida u pojave morskih pasa, nego što je to bilo prije. Tehnika, mobiteli su doprinijeli da se informacije puno brže šire.
“Ribari nekada nisu imali takve aparature, pa kad bi vidjeli morskog psa nisu imali ni prilike to objaviti. Takva situacija je bila zapravo najnormalnija, a danas kada se primijeti peraja u moru, cijela regija zna da se pojavilo nešto u našem moru. I u skladu s tim nastaje i veća panika”, navodi biolog.
U Sredozemnom moru ima tridesetak vrsta morskih pasa.
„Prema tome, svaka od njih može doći u Jadran, pogotovo u južni dio. Nije to ništa novo. Autohtona vrsta koja je bila često u Jadranskom moru je modrulj. Ribari ga jako dobro poznaju. Može dosegnuti od 50 do 200 kilograma. Međutim i njega je sve rjeđe za vidjeti, spada u ugroženu vrstu”, konstatirao je Lučić.
Sezona kruzera je započela, a ljudi često komentiraju kako morski psi dolaze upravo za kruzerima.
„Mislim da ta priča ne drži vodu. Prije su morski psi dolazili za brodovima zato što bi se s brodova bacao kuhinjski otpad, što bi oni koristili za hranu. A koliko sam ja upoznat, kruzeri ne bi smjeli bacati otpad poput ostataka hrane. Sve to treba samljeti, a u takvom obliku to ne predstavlja nikakvu hranu morskim psima”, smatra biolog.
Što se tiče morskih pasa, zadnji tragičan susret s čovjekom, ističe Lučić, bio je davno, sedamdesetih godina kada je jedna osoba izgubila život.
„Čini mi se da se radilo o bijeloj psini, jednoj od možda najopasnijoj vrsti morskih pasa trenutno u svijetu. Zabilježen je i napad, koliko se sjećam 2008. godine, kraj Visa gdje čovjek nije smrtno stradao. Kako su zaključili, morskog psa je privukla riba. Radilo se od roniocu iz Slovenije koji je svoju ulovljenu ribu vukao za sobom u mrežici koju je držao oko pasa. I logično da su krv i miris te ribe privukli morskog psa koji je čovjeka ugrizao za bedro. Životinja je zapravo išla za ribom, a ne za čovjekom”, prisjetio se Lučić.
Posebno je istaknuo kako ljudi nisu primaran plijen za morske pse, oni zapravo love ribu.
„Morskih pasa u pojedinim dijelovima svijeta, kao što su Australija, Amerika, Meksički zaljev, ima jako puno. Međutim isto tako s obzirom na to koliko ih ima, ne bilježi se tako veliki broj napada na čovjeka. Nedavni napad morskih pasa na dvije žene u Egiptu uznemirilo je mnoge. To je bio napad morskog psa na čovjeka, koji zapravo nije bio izazvan sa strane čovjeka”, govori biolog.
Sredozemno more, zaključio je Lučić, jedno je od najpitomijih mora u svijetu, prema tome bilo kakvi napadi morskih životinja općenito na ljude vrlo su rijetki.