Cijene nekretnina krenule padati. Zašto se to neće dogoditi i u Dubrovniku?

Tržište nekretnina na europskom području pomalo se hladi, a razlog tome je rast kamatnih stopa na stambene kredite i štednju, ali i ukidanje APN-a koji je tek manjem broju ljudi omogućio kupnju nekretnine, ali je i značajno utjecao na rast cijena.

Prema trenutno dostupnim podacima, u prvih šest mjeseci 2023. godine u Hrvatskoj je zabilježen pad prometa nekretninama za 9,1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Na području Zagreba taj pad je još izraženiji, dosegnuvši 22 posto. Ove statistike ukazuju na promjene u dinamici tržišta, koje su uzrokovane raznim ekonomskim čimbenicima, ali i regulativnim promjenama koje su izravno utjecale na dostupnost stambenih kredita.

Iako ove vijesti mogu djelovati ohrabrujuće za sve one koji planiraju kupnju nekretnine, čini se kako taj trend pada cijena neće dotaknuti dubrovačko područje. Razlog tome je prevelika potražnja koja ni približno ne odgovara ponudi. Maro Kresić iz agencije Libertas Homes pojašnjava situaciju: “Istina, na europskom tržištu se bilježi pad cijena nekretnina, najviše zbog porasta kamatnih stopa na stambene kredite. U Hrvatskoj su te kamatne stope još uvijek niže nego u ostatku eurozone. Što se tiče dubrovačkog područja, situacija je specifična i teško ju je uspoređivati s ostatkom Europe, prije svega zato jer je potražnja prevelika, a ponuda premala. S druge strane, prošle godine uvođenjem eura cijene su dodatno porasle. Kad sve to zbrojimo, možemo reći kako u dogledno vrijeme ne možemo očekivati pad cijena stanova u Dubrovniku,” objašnjava Kresić.

Ponuda nekretnina na dubrovačkom području je ograničena, prije svega u smislu da se ne nudi tip stanova koje ljudi traže. Naime, traže se manji stanovi, dok se nude oni s velikim brojem kvadrata što većina kupaca sebi ne može priuštiti. “U nedostatku nekretnina na području Dubrovnika, ljudi se odlučuju za Mokošicu, Župu ili neka druga okolna mjesta. Problem je i to što je premalo novogradnje, a kad se i gradi nešto, onda su to zgrade s manjim brojem stanova. U posljednje vrijeme nude se samo veće kvadrature,” ističe Kresić.

Pored problema s ponudom, dodatni izazov predstavljaju visoke cijene zemljišta i građevinskog materijala, što dodatno poskupljuje novogradnju. Uz to, Dubrovnik je specifičan i po tome što se mnogi stanovi kupuju za turističke svrhe, što dodatno podiže cijene. S obzirom na sve ove faktore, nije iznenađujuće što se cijene nekretnina u Dubrovniku ne spuštaju, već se održavaju na visokoj razini.

Kresić zaključuje kako je splet navedenih okolnosti rezultat visokih cijena nekretnina u Dubrovniku koje će, sudeći prema svemu, takve i ostati unatoč trendovima u ostatku Europe. Ovo ukazuje na specifičnost dubrovačkog tržišta nekretnina koje je izolirano od šireg europskog trenda pada cijena, te se čini kako će i dalje biti jedno od najskupljih područja za kupnju nekretnina u Hrvatskoj.

Ovaj trend ukazuje na potrebu za strateškim planiranjem i intervencijama koje bi mogle olakšati pristup stambenim prostorima za lokalno stanovništvo. Bez takvih mjera, postoji rizik da će nekretnine u Dubrovniku ostati izvan dosega mnogih građana, što može imati dugoročne socijalne i ekonomske posljedice.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija