Iskusni dubrovački ronioc objasnio zašto je ronjenje najopasniji i najekstremniji sport

U županijskom akvatoriju prekjučer su se dogodile dvije tragedije. Naime, dvije žene su izgubile živote prilikom ronjenja, jedna na području plaže Priščapac kod Blata, a druga na predjelu otoka Sušac, koji pripada općini Lastovo. Državljanka Slovačke koja je stradala ronila je na dah, a Slovenka koja je ronila s opremom je bila članica slovenskog ronilačkog saveza. Obje su bile s instruktorima, fizički aktivne osobe, no kobna nesreća se ipak dogodila pa su izgubile živote.

Porazgovarali smo s iskusnim dubrovačkom roniocem Marojem Capursom koji nam je objasnio koliko je zapravo ronjenje predivan, ali opasan sport i što je najvažnije prilikom istraživanja morskih dubina.

UŽASNA TRAGEDIJA NA KORČULI Zaručili su se dan prije kobnog ronjenja na dah. On je uspio, a njezin ogranizam nije izdržao

“Treba biti oprezan kao i sa svime u životu, pogotovo kada je riječ o ekstremnijim sportovima jer ljudi vole dovoditi sebe do krajnjih granica i ispitivati koliko daleko mogu ići. Prije nego što čovjek krene u sve to bilo bi pametno educirati se kod ljudi koji znaju kako se ponašati i kad prepoznati ‘čudne stvari’ s našim tijelom koje čovjek ne znam objasniti. Zbog svega toga pametno je prije početka ronjenja, posebice na dah, educirati se kod lokalnih klubova o tom pothvatu”, savjetuje Capurso.

Kao najveću opasnost pri ronjenju na dah Capurso ističe neznanje.

“Ako netko nije dovoljno upoznat, a ide roniti to može biti kobno. More je predivno, tišina u dubini, ribe i sve ostalo su nešto sasvim drugačije nego što smo se navikli. To je u isto vrijeme očaravajuće, ali i opasno jer more čovjeka ne želi dolje, on ne pripada tom dijelu nego tamo ide na silu. Potrebno je educirati se i vidjeti što se sve može dogoditi. Kako čovjek stječe iskustvo i dubine postaju sve veće, dah se može sve više zadržavati, a onda bi bilo pametno točno znati što se može s tijelom dogoditi. Zrak koji se zadržava u plućima se troši i roniocu ništa ne može reći koliko je kisika potrošio. To sazna tek kad dođe na površinu i tada može pasti u nesvijest. Ako nema nekog u blizini da mu pomogne, nažalost se utopi. Uvijek je pametno ići najmanje u dvoje, dok jedan roni, drugi s površine gleda i pazi da se nešto ne dogodi”, savjetuje Capurso.

Dugogodišnji član Ronilačkog kluba Dubrovnik ističe kako obuka pri ronjenju s bocama traje. Budući ronioci se tada, govori on, detaljno uče o opremi, kako je koristiti, a najvažnije je naučiti što se događa s tijelom.

“Prilikom ronjenja je najvažnije znati kako se tijelo mijenja, ono se bori s tlakom. Dosta toga se događa pa je potrebno je doći u ronilački klub i točno naučiti kako pravilno roniti”, govori on.

Nesreće se događaju i iskusnim roniocima. Capurso ističe kako je razlog tomu “guranje sposobnosti do krajnjih granica”.

“Ronioci u tome prednjače jer oni ulaze u ekstremni dio gdje se čovjek ne može izvući. U svakom sportu kada se nešto dogodi može se stati, primjerice dok trčite ako uganete gležanja možete sjesti sa strane i doći sebi. Pod morem se to ne može dogoditi, jer se ne može lako izaći na površinu. Svi smo mi sebe gurali do krajnjih granica i išli provjeriti koliko smo sposobni nešto odraditi. U ronjenju je to veliki rizik, a još ako se ide sam to je puno gore. Ronjenje je jedan od najopasnijih i najekstremnijih sportova,. Pravila je malo i lako ih je zapamtiti”, zaključio je za Jug info Maroje Capurso, dugogodišnji član Ronilačkog kluba Dubrovnik.