Tko je zloglasni ratni zločinac porijeklom iz Dubrovnika koji je dobio 15 godina zatvora

Prvi Miloševićev komandos, Franko Frenki Simatović danas je odlukom žalbenog vijeća Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu dobio povećanje kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije. Uz njega je osuđen i Jovica Stanišić.

Stanišić i Simatović su povezani još od studentskih dana u Policijskoj akademiji. Zahvaljujući Stanišiću, Frenki Simatović je postao “broj dva” srbijanske tajne policije. Iako Hrvat, bio je jedan od Miloševićevih ljudi od povjerenja i posebnih zadataka u ratovima koji su se vodili na prostoru bivše Jugoslavije, od agresije na Hrvatsku, preko rata u BiH, pa do Kosova.

Franko Simatović rođen je 1954. godine u Beogradu, u obitelji Pera Simatovića, rođenog u Dubrovniku. Majka Neda potječe iz ugledne bjelovarske obitelji Winter. U Dubrovniku i ranije, ali i danas, obitelji s prezimenom Simatović odbijaju rođačku vezu s Perom Simatovićem, ali ponajviše zbog njegova sina Franka i uloge koje je imao u Miloševićevu režimu.

Frenkijev otac Pero zanimljiva je osoba. U Dubrovniku je bio jedan od najperspektivnijih vaterpolista. Igrao je na mjestu centra, a mnogi kažu da ga je Drugi svjetski rat omeo u tome da postane najbolji dubrovački vaterpolist. Nakon dolaska u Beograd, bio je jedan od osnivača vaterpolskoga kluba “Partizan”. U Beograd je Pero Simatović stigao iz partizana kao visoki časnik, koji je tu čast zaslužio, među ostalim, što je u partizane doveo cijelu jednu domobransku satniju, kojoj je i sam pripadao, pisala je Slobodna Dalmacija.

Njegov osuđeni sin Franko Simatović bio je na čelu svih policijskih i paravojnih formacija, sastavljenih od iskusnih profesionalaca, ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za “patriotski angažman”, koji su činili najteže ratne zločine.

Ti “psi rata” postrojavani su u raznim “Crvenim beretkama”, “Škorpionima”, Arkanovim “Tigrovima”, kosovskim “Šeširićima”, “Belim orlovima”, ili su ih zajedničkim imenom zvali, po njihovu zapovjedniku, “frenkijevcima”.

Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Ovo je zadnja presuda haškog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.