Uzgajivač egzotičnog voća: ‘Ako ja ovo mogu uzgojiti u Zagorju, što mislite što bi tek uspijevalo u Neretvi?’

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

„Htio sam biti drugačiji ostalih“, započinje svoju priču Ivan Šulog uzgajivač i vlasnik tvrtke koja se bavi egzotičnim voćem i povrćem. Šulog je prije svega entuzijast, jer kako drugačije opisati čovjeka koji je znao kako njegov pothvat neće biti jednostavan za provesti, no odlučio se upustiti u rizik. Kao student sav novac je uložio u kiwano sjeme i to mu se isplatilo. Ispričao nam je svoju je priču o uspjehu i osvrnuo se na poljoprivredu s posebnim naglaskom na mogućnosti u dolini Neretve.

„Tko krene u nekakvu avanturu ne smije imati straha. Uvijek postoji pitanje hoćete li uspjeti ili nećete, ali pojava straha ili rezerve najčešće znače kako nećete ni početi“, govori Šulog te ističe kako je sve o uzgoju egzotičnog voća učio na vlastitoj koži jer u to vrijeme, kada je on počinjao, nije bilo interneta.

Na pitanje da nam nabroji koje sve egzotično voće ima, govori kako je to teško pitanje i bolje je da pitamo što sve nema.

Trendovi u svijetu i izvoz

„Lulu, babaco, pepino, tumbo, pitahaya, acerola, atemoya, cerimoya, asimina, yuzu, kiwao, indijska banana… Jedan mi je novinar rekao kako ti nazivi zvuče kao imena likova iz crtića. Ali ne, to su egzotične biljke koje se uzgajaju u Zagorju, u Donjoj Bistri“, navodi ponosno Ivan Šulog ističući kako u njegovim počecima na hrvatskom tržištu ovog voća nije ni bilo što je, smatra on, bilo dobro za poslovanje pa su se okrenuli izvozu.

Tako su se, govori Šulog, stvari postavile na pravo mjesto. Prisjeća se kako su ljudi u početku bili iznenađeni kada bi se pojavio na nekom od sajmova sa svojom egzotičnom ponudom. Trenutno su mu najveći hit indijske banane, a procjenjuje kako će najveći posao napraviti s afričkom šljivom i yuzu narančama jer to je trend u svijetu.

Danas uzgaja preko 50 vrsta egzota koje izvozi na EU tržište u zemlje poput Italije, Austrije, Belgije, Nizozemske, Irske, UK, itd. Iza njega stoji stotinu opg-ova koji rade za njega, pripremaju, pakiraju robu i obavljaju većinu posla.

Komentirao je mogućnosti uzgoja egzotičnog voća u dolini Neretve.

„Ako ja ovo mogu uzgojiti u Zagorju, što mislite što bi tek uspijevalo u Neretvi gdje je suptropska klima. Tu je samo nebo granica. Ovim poslom se bavim 25 godina i često sam dolazio na krajnji jug Hrvatske tako da znam poslovne prilike. Osim toga, zove me jako puno ljudi iz Metkovića i Opuzena koji su svoj cijeli život uložili u mandarine. Njima je vrlo teško prebaciti se na nešto novo jer ljudi se općenito boje. Ja im uvijek kažem da se boje otići u trgovački lanac i kupiti moj kiwano, a kamoli odvažiti se na nešto više poput sadnje. Mnogi najčešće čekaju da im susjed uspije u nečemu pa će i oni nakon njega upustiti se u sličan posao i uspjeti. To se sigurno neće dogoditi“, smatra Šulog.

Prisjetio se kako su nogometaši nekada ulagali u kivi što je u doba dok je on studirao bilo jako popularno jer to voće nije bilo previše zahtjevno.

Uspjeh u Neretvi

„Nitko od njih nije uspio jer nije postojao entuzijast koji bi se pobrinuo da se sve to spakira, otkupi i pošalje. Kivi raste u Grčkoj, Italiji i drugim mediteranskim zemljama i svi su napravili dobar posao osim Hrvata. Mora postojati netko tko će pokrenuti čitavu priču. Ja ovo radim 25 godina i nikad nisam promijenio broj telefona, kad me netko nazove uvijek dobije odgovore na pitanja“, govori Šulog.

Ispričao je kako se susreo s jednim bračnim parom iz Opuzena koji su planirali saditi feijoe koje uspijevaju u Južnoj Americi.

„Došli su u kafić s još četiri prijatelja i odmah sam im rekao da to nikad neće posaditi. Pitali su me zašto, a ja sam objasnio da upravo zbog ova četiri prijatelja to neće napraviti jer će ih oni razuvjeriti i reći da ne idu u taj pothvat. Kasnije su priznali da sam bio upravu. Pitali su me tko će im to otkupiti, a ja sam uzvratio protupitanjem – tko je njihovom djedu obećao da će otkupiti od njega mandarine? I u to doba je bila avantura saditi mandarine“, konstatirao je ovaj uzgajivač egzotičnog bilja.

Šulog smatra kako je dobar posao s mandarinama, aronijom, lješnjakom, smiljem i ostalim provjerenim stvarima.

„No, to se ne može multiplicirati jer na svakom kutu ima takvih sadnica. E mojih sadnica nema posvuda! Nikad ne stavljajte jaja u istu košaru, to su uvijek govorili djedovi i bake. Da bi netko vidio hoće li uspjeti mora posaditi tisuću kvadrata. Ako bude uspješno, lako se proširiti, ako ne bude koga briga za tih tisuću kvadrata. Mislim da bi kod nas poljoprivreda trebala biti prva grana privrede, a ne turizam. On je s brojnim promjenama, globalnim i klimatskim, neodrživ, ali to nitko ne vidi. Hranu uvijek trebate“, zaključio je Ivan Šulog uzgajivač i vlasnik tvrtke koja se bavi egzotičnim voćem i povrćem.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija


PODIJELI S PRIJATELJIMA!