NEUGODNA SITUACIJA Pred zgradom desetak mladića, još pet u portunu, što biste vi napravili?

Portun bi trebao biti tek ulaz u vlastitu zgradu. No, jedne večeri dočekao nas je prizor koji nije prvi takav u Dubrovniku – desetak mlađih punoljetnih momaka ispred portuna, a još njih pet u samom portunu. I tada se, htjeli-ne htjeli, nameće pitanje: što biste vi napravili?

Vraćali smo se kući i pred ulazom u zgradu zatekli desetak mlađih punoljetnih momaka. Pitali smo ih što rade ondje, a odgovor je bio jednostavan – čekaju nekoga iz apartmana. U redu. Prihvatili smo odgovor.

Pozdravili smo se s našom osobom i krenuli prema ulazu. U tom trenutku iz mraka su izašle još dvije osobe. Pomislili smo – dobro, barem su izašli jer mi trebamo ući.

No, pri samom ulasku u portun vratima smo udarili u nekoga.

U tom trenutku više nije bilo vremena za puno razmišljanja. Pozvali smo našu osobu da se vrati, čime smo istovremeno podigli i svojevrsnu uzbunu u ulici. U portunu se tada nalazilo još oko pet osoba. Na našem privatnom kariću radilo ih je nekoliko. Što su točno radili, u mraku nismo mogli vidjeti.

I upravo je to bio problem – nismo znali.

Instinktivno i uznemireno rekli smo: „Please leave.“ Na sreću, poslušali su.

Dodatni problem je činjenica da električna brava na vratima zgrade i dalje ne radi. Naša osoba pričekala je dok nismo sigurno ušli u kuću, a potom otišla.

Nije bilo sukoba. Nije bilo ozlijeđenih. Nismo utvrđivali tko su ljudi bili niti što su točno radili u portunu. Ne želimo ni nagađati.
Ali ostaje osjećaj koji je teško ignorirati kada se u vlastitom portunu, kasno navečer, nađete među nepoznatim ljudima i jednostavno ne znate što se događa.

A onda dolazimo do onog praktičnog dijela. Što napraviti u takvoj situaciji?

Pozvati policiju? Zamoliti ljude da napuste portun? Pričekati da odu? Ne ulaziti dok se situacija ne raščisti? Ili napraviti ono što nam je u tom trenutku izgledalo najrazumnije?

Jer lako je naknadno, iz sigurnosti vlastitog doma, reći što je trebalo napraviti.
Teže je kada stojite pred svojim portunom, vrata ne rade kako bi trebala, mrak je, a ispred vas i iza vas nalazi se nekoliko nepoznatih ljudi.

U takvim trenucima čovjek jednostavno reagira. I zato ne pitamo tko je bio u pravu niti želimo donositi zaključke koje ne možemo potkrijepiti.

Samo pitamo: što biste Vi napravili?

Naslovna fotografija iz arhive/AI/ilustrativna