
Iako je Dubrovnik grad s puno skalina, barem bi novije zgrade trebale biti pristupačne osobama s invaliditetom
Već se 20 godina Dženita Lazarević kroz udrugu Poseban prijatelj bori za prava djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Iako se situacija u ta dva desetljeća poboljšala, Dubrovnik i dalje nije grad dostupan osobama s invaliditetom.
“Danas imamo zakone koje tad nismo imali. Zakon o osobnoj asistenciji omogućio je udrugama i ustanovama da osiguraju licence te su oni danas ti koji zapošljavaju osobne asistente i tako pomažu osobama s invaliditetom, a kroz Zakon o inkluzivnom dodatku od ove godine povećale su se novčane naknade”, istaknula je Lazarević koja je članica radnog tima Pomozimo djeci s invaliditetom još od 2012.
Ipak, prostora za napredak i dalje ima, a primjera je puno. Većina javnih ustanova poput zgrade policije ili gradske uprave i dalje nisu prilagođene osobama s invaliditetom ili teško mobilnim osobama. Za uobičajenu stvar, poput vađenja nove osobne iskaznice, osobu ili netko mora unijeti ili policijski službenik mora izaći ispred vrata uzeti otiske prstiju ili doći doma.
“Dubrovnik je takav kakav je, s jako puno skalina zbog kojih svi mi imamo velike probleme. Nažalost, u zgradama nema liftova, a promatrajući nove zgrade primijetila sam da ispred nema obilježenih parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom, iako bi trebale postojati prema Pravilniku o građevini. To je nešto što bi inspekcije trebale zaista pratiti. Ne može se dogoditi da se otvara restoran bez sanitarnog čvora prilagođenog osobama s invaliditetom ili parkirališnog mjesta. Sigurno da se dosta toga napravilo, međutim, uvijek postoji prostor za napredak”, poručila je Lazarević te dodala kako je ključno da same osobe s invaliditetom budu uključene u donošenje odluka o tome kako unaprijediti lokalnu zajednicu.
Iako je obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom prigoda da se govori, osvještava i ukazuje na prava osoba s invaliditetom, Dženita Lazarević ističe kako je njihovom poboljšanju potrebno doprinositi svakodnevno.
“Voljela bih kad bi se o osobama s invaliditetom mislilo ne samo taj jedan jedini dan u godini, 3. prosinca, nego kad bi svi zajedno doprinosili poboljšanju života u zajednici svih 365 dana u godini”, zaključila je Dženita Lazarević iz udruge Poseban prijatelj.
