LOGIKA I PRAVOSUĐE Stablo je susjedovo, a lišće grabljate vi. Zakon je tu prilično jasan

Stablo je susjedovo, a lišće je vaše. Svake jeseni smokva, murva ili bor uz zid pune tuđe dvorište, stazu i oluke, a metla i grablje vade se nekoliko puta tjedno. Logika se čini jasnom. Čije je stablo, njegova je i briga.

Po zakonu ta logika ne drži vodu. Vlasnik dvorišta lišće u pravilu grablja sam, a susjed mora nešto poduzeti tek u jednom slučaju.

U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stoji da se nitko ne smije koristiti nekretninom tako da na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, buka i slično, ako je to prekomjerno s obzirom na namjenu nekretnine, mjesto i vrijeme, ili ako izaziva znatniju štetu. Pravnici takve smetnje zovu posrednim imisijama.

Lišće koje vjetar nosi preko ograde upravo je takav slučaj. U odvjetničkom uredu Tomislava Strniščaka objašnjavaju da su posredne imisije dopuštene i da ih susjedi moraju trpjeti, osim kad postanu prekomjerne.

U mjestu punom vrtova i voćnjaka lišće u jesen teško može biti prekomjerno, jer se u to doba godine i očekuje. Susjed zato nije dužan doći s grabljama, a ni posjeći stablo samo zato što lišće pada preko ograde.

Drukčije je kad lišće nanese štetu, primjerice kad stalno začepljuje oluke pa voda ulazi u zid. Tada se može tražiti da se uzrok ukloni i da se šteta nadoknadi. Ako se susjedi ne dogovore, ostaje tužba.

Neki se susjedu svete tako da pograbljano lišće prebace natrag preko ograde. To više nije djelo vjetra, a smetnje koje netko izravno usmjeri na tuđu nekretninu obično su zabranjene.

Lišće koje padne na travnjak tako ostaje posao vlasnika travnjaka, sve dok ne počne raditi štetu.