Po čemu je Jovanka zaslužila biti znamenita Srpkinja važna za hrvatsko društvo?

Piše Zvonimir Despot

Čitam još jednom, u nevjerici, što je Tvrtko Jakovina na Telegramu napisao o knjizi “100 znamenitih Srba u Hrvatskoj”, koju je uredio Ivo Goldstein, i ne mogu se prestati čuditi. Među stotinu izabranih znamenitih osoba nalazi se, ni manje ni više, nego Jovanka Budisavljević Broz! Da, upravo ona Jovanka. Titova supruga. Prva dama jugoslavenskog socijalističkog dvora. Žena koja je desetljećima bila poznata ponajprije po tome što je bila udana za Josipa Broza Tita. I sad bih ja valjda trebao ozbiljno razgovarati o njezinu velikom doprinosu hrvatskoj povijesti, kulturi i društvu.

Pa dobro, gospodo Goldstein i Jakovina, možete li nam konačno objasniti što je to Jovanka Broz toliko veliko napravila za Hrvatsku? Koje je kapitalno djelo napisala? Koju je kulturnu ustanovu osnovala? Koji je znanstveni doprinos ostavila? Koju je hrvatsku instituciju izgradila? Čime je zadužila hrvatsko društvo toliko da zaslužuje mjesto među samo stotinu znamenitih Srba u Hrvatskoj?

Nemojte mi samo odgovoriti da je bila partizanka. Znam da je bila. Znam njezinu ratnu biografiju, znam njezinu kasniju ulogu, znam njezin život uz Tita. Godinama sam pisao o Titu, objavljivao knjige o njegovu režimu i bavio se Jovankom. Upravo zato razlikujem povijesnu poznatost od stvarnih povijesnih zasluga. Jer ako je Jovanka Broz među sto znamenitih zbog svojega braka s Titom, onda predlažem da ubuduće uvedemo posebnu historiografsku kategoriju: znameniti po bračnom drugu. Neki su hrvatsku kulturu zadužili knjigama, znanstvenim otkrićima, umjetničkim djelima, političkim idejama i izgradnjom ustanova. Jovanka je, eto, bila Titova žena. I to bi sada trebalo biti dovoljno?

Posebno je komično što Jakovina u svojem tekstu navodi čitav niz osoba za koje smatra da su također mogle biti uvrštene. Spominje Bogdana Crnobrnju, Čedu Grbića, Milutina Baltića, Savicu Kosanovića, Stanka Stojčevića i Srđana Budisavljevića. Dakle, mjesta za njih nije bilo, ali za Jovanku jest. I Jakovini to nije problem! On taj izbor naziva nužnim kompromisom. Kakvim kompromisom, pobogu? Između povijesnog doprinosa i jugoslavenske nostalgije?

Da se razumijemo, nikome ne osporavam pravo da Jovanku Broz smatra zanimljivom povijesnom osobom. Bila je dio jugoslavenskoga političkog vrha i njezin život svakako zaslužuje povijesno istraživanje. Ali biti poznata osoba i biti znamenita osoba koja je svojim djelovanjem ostavila osobit trag u hrvatskom društvu nisu iste stvari. A upravo tu Goldsteinov izbor i Jakovinino oduševljenje zaslužuju ozbiljno preispitivanje. Jer ako je dovoljno biti u Titovoj neposrednoj blizini, onda ćemo uskoro među znamenite početi ubrajati i njegove protokolarne službenike, kuhare, lovačke pratitelje i osoblje predsjedničkih rezidencija. I oni su bili dio jugoslavenske povijesti. Neki su s Titom provodili više vremena nego pojedini ministri. Pa zašto i njima ne bismo dodijelili mjesto među velikanima?