Riba lav više nije rijetkost, znate li tko se sve doselio u naš Jadran?

Riba lav nekada bi u našem moru bila prava senzacija. Danas se u dubrovačkom akvatoriju viđa sve češće. Ove je godine snimljena na Kalamoti i Batali, tijekom ljeta bilo je još dojava s dubrovačkog područja, a jedan primjerak pronađen je čak kod Rapca.

Nije jedina. Posljednjih desetljeća u Jadranu su zabilježene deseci novih vrsta riba, ali to ne znači da su se sve ovdje i nastanile. Neke se pojave samo jednom, dok druge pronađu dovoljno hrane, počnu se razmnožavati i postupno postanu stalni stanovnici.

Često ih sve nazivamo invazivnim vrstama, iako to nije sasvim točno. Strana vrsta postaje invazivna tek kada se udomaći, počne širiti i nanositi štetu drugim vrstama, staništima ili ribarstvu.

Velik broj novih riba u Sredozemlje dolazi iz Crvenog mora kroz Sueski kanal. Druge putuju balastnim vodama brodova ili pričvršćene za njihova korita, a dalje ih raznose morske struje. Sve topliji Jadran olakšava im preživljavanje i omogućuje širenje prema sjeveru.

Najviše pozornosti trenutačno privlači riba lav ili vatrenjača, Pterois miles. Prepoznatljiva je po prugama, velikim perajama i otrovnim bodljama. Ne napada kupače i uglavnom će se udaljiti od čovjeka, ali njezin ubod može izazvati jaku bol, crvenilo i trnjenje. Najviše opreza zato trebaju ribari, ronioci i svi koji je pokušaju izvaditi iz mreže ili s udice.

Za jadranski ekosustav mnogo je veći problem njezin apetit. Riba lav hrani se ribljom mlađi i rakovima, među kojima su i gospodarski važne vrste. Ako se nastavi širiti i razmnožavati, posljedice bi se s vremenom mogle osjetiti i u ribarskim mrežama.

Dok je riba lav jestiva nakon pažljivog uklanjanja bodlji, sa srebrnoprugom napuhačom nema nikakvog eksperimentiranja. Lagocephalus sceleratus sadrži tetrodotoksin, snažan otrov koji se ne uništava ni kuhanjem ni pečenjem. Ova se riba ne smije jesti, a zbog jakih zuba treba biti oprezan i pri rukovanju. Već je nekoliko puta pronađena i u dubrovačkom akvatoriju.

Manje je opasna za čovjeka, ali ne i nevažna za podmorje, tamna mramornica ili Siganus luridus. Riječ je o biljojednoj ribi koja se hrani algama i natječe s domaćim vrstama poput sope. Ondje gdje se proširi u velikom broju može ozbiljno promijeniti vegetaciju i izgled morskog dna.

Nemaju svi novi stanovnici ni peraje. U Jadranu se prati i širenje morskog oraha, Mnemiopsis leidyi. Izgleda poput prozirne meduze, ali ne peče. Hrani se zooplanktonom, istom onom sitnom hranom o kojoj ovise brojne ribe, pa njegove velike nakupine mogu poremetiti hranidbeni lanac.

Za kupače zasad nema razloga za paniku. Susret s nepoznatom vrstom ipak nije trenutak za diranje, hvatanje golim rukama ili kušanje nečega što izgleda „zanimljivo“. Neobičan primjerak najbolje je fotografirati, zabilježiti mjesto i vrijeme pronalaska te podatke poslati stručnjacima.

Promjene u Jadranu neće se dogoditi odjednom. Prvo će ih primijetiti ribari u svojim mrežama, zatim ronioci na morskom dnu, a neke će vrste s vremenom možda završiti i na ribarnicama. Upravo zato znanstvenici pokušavaju što ranije utvrditi tko je samo u prolazu, a tko je u našem moru odlučio ostati.