Ratne rane nisu pozornica za hvalisanje: Dubrovnik ima pravo tražiti odgovornost

Neprihvatljivo ponašanje pojedinca ne smije se pripisivati svim Trebinjcima, ali poslodavac nakon ozbiljnog incidenta mora provjeriti navode i jasno reagirati.

Burne reakcije na svjedočanstvo o zaposleniku koji se pred kupcima navodno hvalio sudjelovanjem u napadu na dubrovačko područje bile su očekivane. U gradu koji još oplakuje svoje žrtve takvo ponašanje nije bezazlena privatna priča, ali odgovor na njega mora biti odgovoran, usmjeren na konkretan slučaj i oslobođen generaliziranja.

Javna i glasna samohvala jednog zaposlenika Studenca iz Trebinja u Dubrovniku svojim navodnim ratnim pothvatima kao pripadnika okupatorske vojske očekivano je izazvala brojne i burne reakcije čitatelja, Dubrovčana, ali ne samo njih.

Kako je moguće da u vrijeme dok su ratne rane još svježe, dok otvaramo spomenik djeci stradaloj u Domovinskom ratu i dok Hrvatska još traga za nestalima, netko u gradu koji je bio izložen brutalnim napadima govori o svojem ratnom putu i hvali se sudjelovanjem na strani napadača i okupatora?

Potpuno je nevažno o kojoj se trgovini radi, pa čak i kada se incident dogodio — a, usput rečeno, nije bio jedini. Bit je u ponašanju pojedinaca koji, umjesto svijesti o posljedicama agresije i poštovanja prema žrtvama, svoje sudjelovanje u takvim događajima predstavljaju kao razlog za ponos.

Ni država ni poslodavac ne mogu unaprijed znati sve o svakoj osobi koja dolazi živjeti i raditi u Gradu. Međutim, kada se prijavi ovako ozbiljan incident, potrebno je iskoristiti dostupne mehanizme, provjeriti navode i poduzeti mjere kojima će se spriječiti unošenje nemira među građane.

Razumljivi su ljutnja i uznemirenost građana, kao i zabrinutost kompanije zbog mogućeg ponašanja njezina zaposlenika. Upravo zato ovaj slučaj treba ozbiljno provjeriti i na njega jasno reagirati.

Odgovornost je individualna. Nijednu zajednicu, pa tako ni ljude iz Trebinja, ne treba poistovjećivati s ponašanjem pojedinca. Međutim, od svakog zaposlenika, bez obzira na njegovo podrijetlo ili državljanstvo, opravdano je očekivati da na radnome mjestu ne veliča rat, agresiju i stradanje ljudi. Poslodavac koji zaprimi ozbiljne navode treba iskoristiti dostupne interne mehanizme, utvrditi činjenice i poduzeti primjerene mjere.