Kad igra Hrvatska, sve staje: psihologinja otkriva zašto navijanje izaziva tako snažne emocije

Svjetsko prvenstvo ponovno je okupilo navijače pred ekranima, u kafićima i na trgovima, a uspjesi Vatrenih doživljavaju se gotovo kao osobne pobjede.  No zašto utakmice hrvatske nogometne reprezentacije kod ljudi bude toliko snažne emocije?

O tome smo razgovarali s psihologinjom Vesnom Raguž Staničić, koja ističe kako navijanje nije samo praćenje sporta, već složen društveni i psihološki fenomen.

„Najvažniji osjećaji koji se mogu prepoznati su osjećaj pripadanja, zajedništva i kolektivnog identiteta. Nogometna strast nije samo produkt praćenja sporta, nego složen socijalno psihološki fenomen koji utječe na naše ponašanje, mentalno stanje i društveni život“, kaže Raguž Staničić.

Prema njezinim riječima, uspjehe reprezentacije često doživljavamo kao vlastite pobjede, što može pozitivno utjecati na samopouzdanje i osjećaj osobne vrijednosti.

„U takvim situacijama dolazi do podizanja osobnog samopoštovanja. Osjećaj zajedništva i pripadanja kolektivu posebno je važan danas kada se mnogi ljudi osjećaju usamljeno. Kroz pripadanje skupini smanjuje se osjećaj usamljenosti“, objašnjava.

Upravo zato mnogi važne utakmice ne žele gledati sami.

Okupljanje na trgovima, u kafićima ili među prijateljima, smatra psihologinja, najbolji je dokaz koliko je ljudima važan osjećaj pripadanja. „To je izvrstan primjer kolektivnog identiteta i zajedništva. Kada promatrate skupinu navijača, gotovo kao iz knjige možete iščitati različite socijalno psihološke procese koji se tada događaju.“

Navijanje može imati i terapeutski učinak. Tijekom utakmice ljudi se nakratko odmiču od svakodnevnih briga, poslovnih problema i životnih izazova. „Takve situacije često služe kao svojevrsna katarza. Dolazi do pražnjenja emocionalnih naboja koje nosimo iz svakodnevnog života.“

Osim toga, tijekom utakmica u organizmu dolazi do pojačanog lučenja dopamina, neurotransmitera povezanog s osjećajem zadovoljstva i nagrade.

Zajedničko pjevanje, nošenje dresova i navijačkih obilježja dodatno pojačavaju osjećaj povezanosti i emocionalnu energiju unutar skupine.

Ipak, navijanje ima i svoju tamniju stranu.

„U određenim situacijama može doći do gubitka osjećaja osobne odgovornosti. Pojedinci se lakše upuštaju u rizična ili nasilna ponašanja jer odgovornost dijele sa skupinom. Tada sportski protivnici prestaju biti samo protivnici i počinju se doživljavati kao neprijatelji“, upozorava psihologinja.

Dodaje kako navijačke skupine ponekad mogu postati kanal kroz koji pojedinci iskazuju vlastite frustracije i agresiju.

No, kao i u svemu, najvažnije prepoznati granicu između strasti i pretjerivanja. „Nijedan ekstrem nije dobar. Važno je zadržati kontrolu i svijest o tome kada naše ponašanje prelazi granicu. Navijanje treba ostati unutar okvira koji ne ugrožavaju druge ljude, njihov integritet i slobodu.“

Drugim riječima, navijati srcem svakako da, ali ne zaboraviti da je na kraju ipak riječ o igri. Koliko god nam ponekad značila puno više od toga.