Liste, tratinčice i prazna Rotonda

Prekjučer je na Rotondi održan mirni prosvjed grupe građane protiv devastacije Dubova. Budući da 15 godina aktivno pratim političku scenu otoka, a pogotovo Korčule, u 17:13 sam ušla u web cam Korčula kako bi vidjela koliko je ljudi na prosvjedu. Osim toga, kurijozna sam novinarka.

Šačicu ljudi koja se okupila na Rotondi najrealnije bih opisala kao članove kandidacijske liste Možemo i SDP-a na prošlim lokalnim izborima s članovima njihovih obitelji, pokoji turist u prolazu i par istinskih zaljubljenika u tratinčice i prirodu, od kojih neke zaista poštujem kao ljude i podržavam u njihovom općenitom i iskrenom angažmanu za očuvanje prirode.

Uspješnost nekog prosvjeda ne mjeri se samo brojem ljudi, iako je brojka u ovom slučaju bila zaista skromna. Ima primjera gdje je mali prosvjed pokrenuo veliku priču, kao i onih gdje su masovni skupovi ostali bez konkretnog učinka. Prava mjera je ono što se dogodi nakon.

Prateći ostrašćenu kampanju i angažirane pozive, komentare i AI animacije na društvenim mrežama posljednjih dana, očekivala sam više ljudi. Mislila sam da su ljudi zaista zavedeni političkim spinovima oporbe i da će na prosvjed doći cijela Čara i pola Korčule. Međutim, to se nije dogodilo.

Problem počinje kad je moj kolega, nakon što sam mu poslala sliku, napisao ono što smo svi vidjeli – na prosvjedu je bila šačica ljudi.  I to uglavnom korčulanska oporba koja nije uspjela izvršiti željeni pritisak na vlast. Prosvjednici, i sami nezadovoljni odazivom, po ne znam koji put po redu odlučili su svoju frustraciju i beskrajne količine žuči i mržnje usmjeriti prema meni. Evo neki od komentara na tekst kojeg nisam napisala te na jedan koji sam napisala i uredno potpisala.

„Ovo smeće od portala ne treba komentirati. Dovoljno je ovdje pročitati što ljudi pišu o njemu kao i o autoru ovog velebnog članka koji se smješka i podsmjehuje na objave. Molio bi da netko objasni što je smiješno da se i ja malo nasmijem ovom jadu“.

„A mala joj je provizija. Tuka ono nahranit!!!“, ponižavanje radi fizičkog izgleda.

„Znam da je većina novinara kako vitar puše ali ovo mi je baš jadno“.

„Mislim da ni teško zaključit, očito je ni zločinačka uspila uvalit na HRT, pa mora i dalje bit obična mala nazovimo novinarka, a u biti obični pijun“, voljela bih znati o kojem HRT-u se radi, isti posao radim već 11 godina.

„A ima i saveznika Antu… i to dobro namjernog ulizicu zločinačkoj… jadni su i prozirni“, koji Ante, ako netko zna da me obavijesti?

„Zanimljivo kako se nitko nije imao obraza potpisat pod ovaj proljev od teksta“, kolega je rekao da mu ne pada napamet potpisat se jer da su komentari Korčulana, rječnik i razina, nešto što do sad još nije nikad doživio.

„Voljela bih znati u čiji čmar ulazi autor ovog teksta, i da nisam bila na prosvjedu ne bih povjerovala u loše napisan tekst“.

„Koja kokoš ovo piše? Ona što više ni za u juhu ne vridi“.

„Da pogodim, članak je pisala D. L. Podguzna muha lokalnog HDZ-a“.

„Jad i bijeda novinarstva…“, i tako dalje.

Dijelu Korčulana zapravo uopće ne treba razlog, niti povod za vrijeđanja, ponižavanja i zlostavljanja na internetu, oni zapravo liječe svoje frustracije i optužuju za vlastite neuspjehe. Iza mene je 11 godina dopisništva tijekom kojih sam stala u središte brojnih skandala o kojima moji sugrađani nisu imali petlje iskazati ni stav, a kamoli pisati javno.  Ti tekstovi su izazivali puno jače i bjesnije reakcije od ovih, ali bez iznimke stojim iza onoga što pišem i imam hrabrosti izložiti se javno za ono u što vjerujem.

S druge strane, dio mojih sugrađana, kao i lažni SDP-ovi profili koji su tijekom prošle kampanje zlostavljali moju obitelj i mene, što nastavljaju i danas, prozivaju tobožnju autoricu teksta zbog nepotpisivanja. Za mene je tekst o prosvjedu, realno, kamilica, no ima li razlike potpisala se ili ne?

To je samo dokaz da ljudima koji su puni žuči uopće ne treba povod, oni ga sami smisle. Korčulani koji pišu ove komentare imaju obitelji, kćeri, unuke, žene, majke, sestre… Biste li se ispred njih obraćali ikome na takav primitivan način? Jedini tko se u ovoj priči treba sramiti su autori ponižavajućih i zlostavljačkih komentara te svi oni koji te komentare podržavaju i lajkaju. Te vaše komentare i lajkove čitaju i vide članovi vaših obitelji, kako vam nije neugodno?

Vjerujem da je u potrazi za opravdanjem za vlastiti neuspjeh teško razumjeti odabire drugih. Za mene kažu da sam „kako vitar puše“ i to je istina. Nisam naklonjena jednoj stranci niti zadojena jednom opcijom, podržavala sam i bila protiv HDZ-ove i SDP-ove vlasti. Pritom sam se suprotstavljala moćnicima i trpjela za to posljedice i to Korčulani vrlo dobro znaju. Je li gradonačelnik/ca SDP-ovac ili HDZ-ovac nebitno je dok je dobar i pošten menadžer za naš Grad.

Ljudima koji su navikli baviti se politikom i općenito društvenim angažmanom u osobne svrhe teško je prihvatiti da netko nešto radi iz uvjerenja.  Nisam zaslijepljena ni mržnjom prema jednoj stranci, ni netrpeljivošću prema drugačijim svjetonazorima. Imam pravo na to da mi se sviđa način na koji se Grad vodi, kad ćete napokon to preboljeti?

Znam da oporbeni pijuni govore i pišu kako sam zaradila basnoslovne novce, neću vas uvjeravati da je to teška kleveta i objeda. Recimo da je to što izmišljate živa istina, recimo da sam zaradila masu para, recimo da sam prodala svoje pero za ozbiljnu cifru i recimo da sam sve to najgore što mi svakodnevno pišete.

I? U čemu je zapravo problem? Je li to zeleno svjetlo za javni linč i paljenje lomače? Jesu li Korčulani, koji mi dociraju iz pozicije moralnog superlativa, koji imaju monopol na istinu, kroz život donosili moralne, ispravne i društveno besprijekorne odluke pa imaju pravo preispitivati tuđe? Gdje je bijesna rulja kad portali koji podržavaju oporbu pod svaku cijenu šire fake news i potpuno netočne informacije? Prozivate li moje kolege za “nepristrano” izvještavanje ili je to rezervirano samo za mene?

Prosvjednici su zadovoljni odazivom, kažu da je za Korčulu brojka od niti sto ljudi odlična i ja se mogu s tim složiti. Korčula nema kulturu prosvjedovanja, to znam iz vlastitog iskustva. Ako su prosvjednici zadovoljni, tko smo mi da im sudimo? Ali valjda imam pravo reći svoje mišljenje? Ako je tema, kako se danima predstavljala, “ekološka katastrofa” i “oduzimanje budućnosti djeci”, onda je to razina mobilizacije koja bi, realno, trebala izvući daleko veći broj ljudi na ulicu. Takve poruke, ako su uvjerljive i vjerodostojne, ne ostaju na stotinjak sudionika.

Da sam u ulozi organizatora ili simpatizera, prije svega bih se okrenula sebi i napravila hladnu analizu. Gdje smo pogriješili? Jesmo li pretjerali u retorici do te mjere da je izgubila vjerodostojnost, je li bila vjerodostojna uopće? Jesmo li ljude pokušali uvjeriti spinovima umjesto činjenicama? Jesmo li u javni prostor plasirali neprovjerene ili netočne informacije koje su na kraju potkopale našu vlastitu poruku?

Međutim, puno je lakše vrijeđati novinara nego se pogledati u ogledalo.