
Pad ChatGPT-a: Panika korisnika pokazuje kako smo postali ovisnici o digitalnim alatima
Sinoćnja vijest o tehničkim problemima i privremenom padu ChatGPT-a brzo se proširila medijima i društvenim mrežama. Iako se radi o digitalnom alatu, reakcije dijela korisnika pokazale su da njegovo privremeno nedostupno stanje nije svima bilo tek bezazlena tehnička poteškoća. Otvorilo se pitanje koliko se u svakodnevnom životu – praktično, ali i emocionalno – oslanjamo na tehnologiju i što se događa kada ona iznenada zakaže.
Klinička psihologinja Vesna Staničić Raguž ističe da reakcije korisnika mogu biti vrlo znakovite.
Prvi osjećaj: nesigurnost i zbunjenost
Govoreći o početnim reakcijama ljudi na pad sustava, Staničić Raguž naglašava kako se ne radi nužno o ovisnosti, ali upozorava da burnije reakcije mogu biti signal upozorenja.
„Ne mogu reći da se razvila ovisnost, ali ako ljudi počnu reagirati ovako malo burnije i s nekakvim znakovima da ne mogu bez nečega, odnosno da im to sad počinje predstavljati problem, to zaista može sličiti na uvod u jedno ovisničko ponašanje.“
Psihologinja podsjeća da je slična reakcija vidljiva i u drugim situacijama kada nestane nešto na što smo navikli.
„Znamo svi kako izgleda kada nam nestane nešto od čega na neki način postanemo ovisni. Da ne govorimo o pravim supstancijalnim ovisnostima ili o nekim drugim nesupstancijalnim ovisnostima, kako to izgleda onda kada se dogodi nedostatak upravo one tvari od koje smo ovisni.“
Tehnologija kao nova „normalnost“
Uspoređujući digitalne alate s osnovnim infrastrukturnim potrebama, Staničić Raguž ističe da smo se na dostupnost tehnologije vrlo brzo navikli.
„Možemo se pozvati na nekakve nama svakodnevne situacije u kojima smo navikli i mislimo da je normalno imati nešto kao što je struja, grijanje i još neke druge stvari.“
U tom kontekstu, objašnjava, ljudi se sve češće oslanjaju i na digitalne alate poput ChatGPT-a. „Ljudi se počnu oslanjati isto tako i na ovakvu vrstu kontakta, odnosno dobivanje informacija i pomoći od ChatGPT-a. Kada to nestane, stvori se nekakav osjećaj nesigurnosti i nesnalaženja i pitanje – što sada napraviti.“
Aktiviranje vlastitih kapaciteta snalaženja
Privremeni nestanak digitalne pomoći, kaže psihologinja, kod većine ljudi izaziva početnu zbunjenost, ali i potrebu za prilagodbom.
„Zasigurno da u početku dolazi do reakcije zbunjenosti i otežane snalažljivosti i angažiranja naših adaptibilnih kapaciteta upravo u tom smjeru da se moramo sad snalaziti.“
Dodaje kako ne očekuje da će se reakcije značajno mijenjati ako se slične situacije ponove. „Vjerujem da će, ako se ovako nešto bude događalo i u budućnosti, da će se događati slična reakcija kod svih korisnika ove usluge.“
Kada tehnologija otkriva dublje potrebe
Na pitanje može li ovakva situacija ukazati na dublju potrebu za podrškom i sigurnošću, Staničić Raguž potvrđuje da je to moguće, osobito kod određenih struktura ličnosti.
„Naravno da može otkriti i da to i može biti okidač upravo kod ovakvih struktura ličnosti koji se lako vezuju, lako razvijaju tu nekakvu ovisnost o nečemu.“
U tom smislu, objašnjava da se oslanjanje na ChatGPT često događa kao način rješavanja različitih životnih i svakodnevnih poteškoća.
„Bilo što da je u ovom slučaju naslanjanje i rješavanje brojnih poteškoća u kontaktu s ChatGPT-em, kada izostane ovakva vrsta pomoći, ovakva vrsta suradnje i dobivanja sigurnosti na ovakav način…“
Kod osjetljivijih korisnika to može dovesti do jačih emocionalnih reakcija „kod ljudi koji su osjetljiviji, kod ljudi koji su nesigurniji, koji svoje samopouzdanje grade upravo na ovakav način, može se dogoditi puno burnija reakcija i može se otkriti i nekakva dublja psihička problematika.“
Pad ChatGPT-a nije bio samo tehnički problem, već i svojevrsno ogledalo odnosa koji imamo prema tehnologiji. Iako većina korisnika ovakve situacije doživljava kao prolaznu neugodnost, reakcije dijela ljudi pokazuju koliko su digitalni alati postali važan izvor sigurnosti, informacija i oslonca u svakodnevnom funkcioniranju.
Kako ističe klinička psihologinja Vesna Staničić Raguž, ovakvi događaji mogu biti prilika da se zapitamo gdje je granica između korisne tehnologije i pretjeranog oslanjanja – te koliko smo spremni snaći se kada digitalna pomoć privremeno nestane.

