JESTE LI ČULI ZA AMBIDEKSTERIZAM? Sedmogodišnji David gotovo jednako koristi obje ruke kao i noge!

Jeste li ikada čuli za ambideksterizam? Za većinu ljudi riječ zvuči gotovo nepoznato. Za Marijanu Kohn, medicinsku sestru Opće bolnice Dubrovnik, ambideksterizam je postao dio svakodnevice kroz iskustvo njezina sina Davida, koji od treće godine pokazuje sposobnost gotovo podjednakog korištenja obje ruke, ali i noge.

Ambideksterizam znači sposobnost osobe da se podjednako dobro služi lijevom i desnom rukom. Primjerice, ambidekster može pisati, crtati ili obavljati druge precizne radnje objema rukama bez velike razlike u spretnosti. Osoba koja ima tu sposobnost naziva se ambidekster. Riječ dolazi od latinskog ambi = oba i dexter = desni/spretan. Iza te neobične sposobnosti krije se složenija priča, osobito kada su prisutne i teškoće u komunikaciji te zadržavanju fokusa, koju nam je Marijana ispričala iz prve ruke.

Od pitanja do odgovora

Marijana se u početku susrela s mnogo pitanja, ali malo odgovora. Pokušavajući razumjeti što se događa s njezinim djetetom, nailazila je na zatvorena vrata i pojednostavljena objašnjenja.

„Nećemo se lagati, bio je tu veliki broj neprospavanih noći punih suza. Prvo ja nisam mogla razumjeti što se događa s mojim djetetom, a onda ni drugi oko mene. Zahvaljujući mojoj majci, koja je čitala o ambideksterizmu, uspjeli smo doći do nekog traga“, prisjeća se Marijana.

Važnu ulogu imao je i pokojni doktor Margaritoni, koji joj je objasnio razliku između prirođenog i naučenog ambideksterizma. Upravo je potraga za razumijevanjem, a ne samo za dijagnozom, postala temelj njezina pristupa.

Kada sposobnost i poteškoća idu zajedno

Kod Davida ambideksterizam nije jedina karakteristika. Uz njega postoje i teškoće u komunikaciji te održavanju fokusa, pa je trebalo pronaći način kako poticati njegove sposobnosti i istodobno mu pružiti podršku ondje gdje mu je potrebna. Marijana posebno ističe suradnju s lokalnom zajednicom.

„Ovom prilikom moram pokazati zahvalnost Općini Slano, dječjem vrtiću i školi u Slanom. Poseban naglasak stavila bih na vrtić koji s mojim sinom aktivno radi i traži načine za poticanje komunikacije, ali i napretka. Trebalo je pronaći način kako poticati njegov ambideksterizam, a ujedno balansirati poteškoće s fokusom i govorom. Suradnjom smo to i postigli.“

Takav pristup pokazao joj je koliko je važno dijete promatrati cjelovito, ne samo kroz ono što mu predstavlja poteškoću, nego i kroz ono u čemu pokazuje posebne sposobnosti.

Leonardo da Vinci, Tesla, Einstein…

Ambideksterizam se često povezuje s nekim od najpoznatijih imena znanosti, umjetnosti, sporta i popularne kulture. Među osobama koje se navode kao ambideksteri ili osobe s izraženom sposobnošću korištenja obje ruke spominju se Leonardo da Vinci, Nikola Tesla i Albert Einstein, a u novije vrijeme i Adam Levine, Keanu Reeves, LeBron James i Kobe Bryant.

Pritom treba razlikovati povijesne navode i osobna svjedočanstva od znanstveno potvrđenih podataka. Ipak, takvi primjeri dodatno bude zanimanje za sposobnost koja je široj javnosti još uvijek relativno nepoznata.

Od osobnog iskustva do stručne konferencije

Marijana je upravo zbog tog iskustva otputovala u Mađarsku, gdje sudjeluje na II. međunarodnoj naučno-stručnoj konferenciji „Mostovi učenja: Mreža znanja, suradnje i podrške u odgoju i obrazovanju“, u organizaciji udruženja Obrazovni mostovi Balkana.

U subotu, 3. listopada 2026., u 11:15 sati u hotelu Magistern u Šiofoku održat će usmeno izlaganje na temu „Ambideksterizam kod mlađe i predškolske djece (3–7 godina): izazovi, pitanja, stigma i razumevanje“.

Za Marijanu je to više od stručnog izlaganja. To je prilika da osobno iskustvo jedne obitelji postane dio šireg razgovora o djeci čije se sposobnosti i potrebe ponekad ne prepoznaju dovoljno brzo. Posebnu zahvalnost uputila je akademkinji prof. dr. Edini Golać Šarić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, kao i cijelom udruženju Obrazovni mostovi Balkana na ukazanom povjerenju i prilici za sudjelovanje.

Između stigme i razumijevanja

Marijana smatra da je jedan od problema upravo nedovoljno poznavanje ambideksterizma.

„Želja mi je prije svega osvijestiti javnost da to postoji, a onda doprinijeti destigmatizaciji. Često se kao ljudi susrećemo s preuranjenim dijagnozama jer se o nečemu ne zna pa je lakše napisati nešto jednostavno. Ali time zaustavljamo razvoj malih genijalaca koji se na kraju dana ne razlikuju puno od druge djece.“

Pritom naglašava da cilj nije svaku neobičnost kod djeteta tumačiti kao posebnu sposobnost, već ga je važno gledati u cjelini, prepoznati njegove potrebe i pružiti mu odgovarajuću podršku.

David danas ima sedam godina. Prema riječima njegove majke, u nekoliko vožnji savladao je nautičke milje Elafita. Hoće li jednog dana postati pomorac, znanstvenik, umjetnik ili sportaš, nitko ne može znati. Međutim, poanta je baš u tome. Dijete ne treba unaprijed određivati prema jednoj osobini, poteškoći ili dijagnozi. Potrebno mu je dati prostor da pokaže što može, ali i pomoć ondje gdje mu je potrebna.

„Moj sin večer završi s ‘Laku noć, mamice’, iako mu je mozak cijeli dan procesuirao kompleksne informacije“, kaže Marijana.

Iza svakog nalaza, sposobnosti ili teškoće nalazi se dijete. Dijete koje treba razumijevanje, strpljenje i priliku da razvija ono što može.

Marijana svoju priču ne dijeli kako bi sina izdvojila od drugih, nego da bi otvorila prostor za razgovor o djeci koja možda drugačije uče, komuniciraju ili doživljavaju svijet.

Jer ponekad prvi korak nije pronaći etiketu. Prvi je korak – pokušati razumjeti.