E-knjiga ili stara dobra papirnata knjiga? Za mlađu generaciju i Ivu Tošić dileme nema

Čitate li još uvijek klasične knjige ili ste čitanje preselili na mobitel, tablet i e-čitač? Pitanje je to koje se nameće sve češće, osobito ovih dana, kada se obilježava Međunarodni dan e-knjige. I dok će mnogi bez razmišljanja izabrati miris papira, šuštanje stranica i policu punu pročitanih naslova, za Ivu Tošić forma knjige nije ono što određuje užitak čitanja.

Iva je zaljubljenica u knjige, a iako voli imati fizičku knjigu u rukama, priznaje da bi se, kada bi morala birati samo jedan oblik, puno teže odrekla e-knjiga. Razlog nije samo praktičnost, već i – iskustvo koje joj je ostalo nakon nekoliko posuđenih knjiga koje joj se nikada nisu vratile.

„Knjigu prosuđujem po prvih par stranica“

Čega bi se se teže odrekla e-knjiga ili papirnatih izdanja, Iva kaže kako su joj obje opcije drage. Ipak, kada bi izbor bio konačan, odabrala bi e-knjige.

„Nad prvim pitanjem sam se baš zamislila jer su mi podjednako drage i e-knjige i papirnate knjige. Ali smatram da bih se teže odrekla e-knjiga jer su mi praktičnije“, kaže Iva.

Posebno joj je važna činjenica da kod e-knjige nema straha da će je netko oštetiti, izgubiti ili jednostavno ne vratiti. A takvih je iskustava, priznaje, već imala.

„Za razliku od papirnatih knjiga, ne može se dogoditi da nekome posudim knjigu i da mi je taj netko uništi, ne vrati ili da se s tom osobom posvađam pa je jednostavno nikad više ne dobijem natrag. Sve tri mogućnosti su mi se dogodile i još se uvijek sjećam tog osjećaja“, prisjeća se.

Iako su od tih situacija prošle godine, neugodan osjećaj nije nestao. Iva kaže da joj je knjiga puno više od običnog predmeta.

„Meni je fizička potreba čitanja, ako to smijem tako reći. Tako da definitivno – e-knjiga.“

No, bez obzira na to čita li s ekrana ili iz papira, ono što joj je u knjizi najvažnije ostaje isto.

„Meni je sasvim nebitno imam li fizičku ili e-knjigu. Nije mi čak ni važno skrolam li, okrećem stranice ili listam fizičku knjigu. Knjigu prosuđujem po prvih par stranica“, objašnjava.

Priča ostaje ista, bez obzira na ekran

Za Ivu se čar knjige ne nalazi nužno u papiru. Miris, okretanje stranica i osjećaj knjige u rukama mogu biti lijepi, ali nisu ono zbog čega će neku knjigu pamtiti godinama.

Najvažniji su joj priča i odnosi među likovima. Kao primjer navodi Čovjeka zvanog Ove, knjigu koju je prvo čitala uobliku e-knjige, a kasnije je posudila iz knjižnice. Ne zato što joj je trebala drugačija verzija priče, već kako bi imala fizičku knjigu za svoj Bookstagram i BookTok sadržaj.

Uz taj naslov veže i Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu.

„Definitivno me osvajaju odnosi među likovima i to mi je najbitnije“, kaže.

A mijenja li se način na koji pamti priču kada knjigu čita s ekrana?

„Iskreno, meni se ne mijenja način na koji pamtim priču, likove ili neke moje najdraže rečenice iz određene knjige.“

Kao dokaz tome ponovno ističe svoj omiljeni naslov – Čovjeka zvanog Ove, koji je pročitala upravo u fizičkom obliku. Ipak, za društvene mreže zamolila je prijateljicu da je fotografira s papirnatom knjigom.

Ne zato što joj je taj format važniji za samo čitanje, već zato što joj je vizualno ljepši. „Moji profili temelje se na fizičkim knjigama jer su mi nekako estetski ljepše, odnosno ljepše su mi objave.“

Za Ivu tehnologija može promijeniti način na koji knjigu držimo i čitamo, ali ne i ono zbog čega je otvaramo, a to je priča koja nas osvoji već na prvih nekoliko stranica.