PRVI PUT U POVIJESTI Podijeljen Pelješki kanal, hoće li se opasnosti sada smanjiti?

Dvije nove kardinalne oznake, odnosno velike svjetleće navigacijske bove, postavljene su u Pelješkom kanalu! Cilj im je jasnije razdvojiti prostor kojim se kreću surferi i druga osobna plovila od koridora kojim svakodnevno prolaze putnički katamarani i druga plovila te tako smanjiti mogućnost havarije.

Prije nešto više od dva mjeseca, nakon stravične pomorske nesreće u Splitskim vratima, u kojoj su se sudarili putnički brod i jedrilica, otvorilo smo neugodno, ali logično pitanje – može li se slična tragedija dogoditi i u Pelješkom kanalu?

Pelješki kanal ljeti je jedan od najprometnijih i najspecifičnijih pomorskih koridora na ovom dijelu Jadrana. U relativno uskom, morskom kanalu istodobno se susreću trajekti, veliki putnički katamarani, jahte, jedrilice, gliseri, izletnički brodovi, jet-skiji, kajaci, SUP-ovi, windsurferi, kitesurferi i druga osobna plovila.

Samo dva mjeseca poslije stigao je i prvi konkretan potez. Na inicijativu kapetana Ispostave Lučke kapetanije Korčula Damira Milata, u Pelješkom kanalu postavljene su posebne kardinalne oznake, tzv. svjetleće bove koje će jasnije razdvojiti prostor za prolaz velikih brodova od prostora kojim se kreću surferi i druga osobna plovila.

Konkretnom postavljanju bovi prethodila je službena korespondencija korčulanske Lučke kapetanije s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, a održan je i radni sastanak s Općinom Orebić i TZO Orebić. Bove je postavio PLOVPUT, tvrtka za održavanje pomorskih plovnih puteva i radijske službe na hrvatskom dijelu Jadrana.

I da odmah prevedemo s pomorskog na jezik koji svi razumijemo, riječ je o velikim, iz mora vrlo dobro vidljivim navigacijskim oznakama koje sad praktično pokazuju gdje završava prostor uz pelješku obalu i gdje počinje dio kanala koji treba ostaviti što slobodnijim za brodski promet.

Na fotografijama koje objavljujemo vidi se jedna od novopostavljenih oznaka, a postavljene su dvije takve. Radi se o kardinalnim oznakama južnog kvadranta čiji je smisao pomorcima jasno pokazati s koje strane oznake treba sigurno prolaziti, u ovom konkretnom slučaju s južne. Nisu zamišljene kao fizička ograda niti kao „zid“ preko kojeg surfer ne može prijeći, nego kao jasna i vidljiva granica na moru.

Na kritičnom presjeku Pelješki kanal širok je približno 1,4 kilometra. Stoga su oznake postavljene na oko 600 metara od obale Vignja. Nakon njih prema sredini kanala ostaje približno 400 metara prostora za prolazak brodova, dok prema korčulanskoj strani ostaje još otprilike 300 metara do obale.

Drugim riječima, cijeli kanal pokušava se praktično podijeliti na tri dijela, širi prostor uz Viganj, središnji koridor za brodski promet i prostor uz korčulansku obalu. U teoriji zvuči jednostavno, no već smo naučili da je na moru, u praksi, problem puno složeniji nego se na prvu čini.

Viganj i Kučište desetljećima su svjetski poznata destinacija za windsurfing i kitesurfing na Jadranu. Kad zapuše maestral, Pelješki kanal postaje gotovo idealan prirodni poligon. Vjetar između Pelješca i Korčule ubrzava, surferi izlaze na more i velikom brzinom sijeku kanal.

Istodobno, Pelješki kanal nije (samo) sportski teren nego i ozbiljan plovni put. Njime prolaze putnički katamarani sa stotinama putnika, trajekti, jahte, izletnički brodovi i druga veća plovila. Surfer može u djeliću sekunde promijeniti smjer ili pasti u more, veliki putnički brod ili brzi katamaran takav manevar ne može pratiti. Tu nastaje problem koji je Milat pokušao riješiti ili je možda bolje reći, potencijalne havarije koje pokušava izbjeći.

Prema važećem Pravilniku o sigurnosti pomorske plovidbe, osobna plovila smiju od izlaska do zalaska sunca neograničeno koristiti područje do 300 metara od obale. U kategoriju „osobnih plovila“ ulaze, među ostalim, kajaci, SUP-ovi, daske za jedrenje, daske za kitesurfing i slična sredstva. Iznimno se mogu udaljiti više od 300 metara ako postoji odgovarajuća organizirana pratnja motornim plovilom.

 

Problem je, međutim, što se u istoj pravnoj kategoriji nalaze vrlo različita plovila i aktivnosti. Kajakaš, osoba na SUP-u i windsurfer koji na jakom maestralu postiže veliku brzinu formalno pripadaju istoj skupini osobnih plovila, iako su njihove karakteristike na moru potpuno različite.

Ograničenje od 300 metara može se mijenjati samo izmjenom propisa. Ali, gdje ima volje, ima i mogućnosti, odnosno može se pokušati pronaći sigurnije i praktično rješenje unutar propisa, u prostoru koji svakog ljeta koriste i surferi i veliki putnički brodovi.

Postavljanje kardinalnih oznaka u Pelješki kanal ne znači da propis promijenjen niti da je surferima formalno dopušteno koristiti 600 metara. Oznake su prije svega sigurnosna i preventivna intervencija kojom se pokušava učiniti vidljivim prostor koji je do sada na moru postojao samo apstraktno.

Osim toga, nerealno je očekivati da će dvije svjetleće navigacijske bove riješiti eve probleme Pelješkog kanala. Kažnjavanje osobnih plovila na moru je prilično kompliciran postupak budući da osobe nemaju dokumente ni kartice dok, recimo, surfaju. Ne preostaje nam nego vidjeti koliko će surfera zaista poštovati razgraničenje, ali ako se i djelomično smanji njihova brojnost i nasumičnost u kanalu, smanjuje se i vjerojatnost opasnog susreta s brodom. Osim toga, preventivno rješenje u ovakvim kompliciranim okolnostima može biti učinkovitije od kažnjavanja.

Postoji i dodatan problem, a odnosi se na zapovjednike i skipere koji plovilima upravljaju i koji će koristiti svjetleće bove, odnosno kardinalne oznake. Inače, takve su oznake standardni objekti sigurnosne plovidbe. Njihov oblik, boje i vršni znakovi pomorcima pokazuju s koje se strane nalazi sigurna voda, odnosno kojom stranom treba proći u odnosu na označeno područje.

Na jednoj od postavljenih oznaka vide se dva crna stošca okrenuta vrhovima jedan prema drugome, što označava zapadnu kardinalnu oznaku. Pomorcima je to vrlo jasna poruka o tome s koje strane oznake prolazi sigurna plovidba, ali često oni koji plovilima upravljaju niti ne znaju što kardinalna oznaka znači, a kamoli kojom stranom prolaza ih upućuje. Dokazuje to kardinalna oznaka između Planjaka i Kamenjaka, na tzv. Ploviti, na kojoj se svake godine nasuka pokoja jedrilica jer skiper nije uopće shvatio kojom stranom proći. Bit ćemo optimistični i vjerovati da će većina ipak znati koristiti oznake.

„Svako zlo za neko dobro“, kaže stara poslovica. Tragedija u Splitskim vratima za uvjete u Pelješkom kanalu donijela je promjene i pozitivne pomake, bez obzira na to što i dalje stoji niz uputnika kako će stvari na moru funkcionirati. Radi se o konkretnim koracima kojima je cilj pomiriti dva lica kanala, pomorskim i turistički te sačuvati, na koncu, ljudske živote i njihovu imovinu.

Nitko razuman ne želi istjerati surfere iz Vignja. Windsurfing i kitesurfing dio su identiteta tog područja i važan segment turističke ponude Pelješca od kojeg žive brojne obitelji. Isto tako, nitko razuman ne može očekivati od zapovjednika velikog putničkog katamarana da sa stotinama putnika manevrira između desetaka daski koje mu presijecaju kurs.

Zato je rješenje Lučke kapetanije Korčula zapravo pokušaj da obje strane nastave koristiti isti kanal, ali s više reda i manjim rizikom. Nekoliko velikih žutih i crnih oznaka neće ukloniti svaku opasnost, ali će smanjiti rizik. A kad se na 1,4 kilometra širokom kanalu, svakog ljeta, slikovito rečeno, susreću kruzeri sa surferima i tih stotinu metara reda više može napraviti ogromnu razliku.