PRVI PUT U POVIJESTI DRUŠTVA Moreškanti po Bulu doplovili brodicama, Lucija: „Plače mi se od ponosa“

Ako krajem srpnja u Korčuli sretnete vojsku crnih i bijelih (crvenih) moreškanata, kako u odorama, s mačevima i barjaktarima, u vrsti koračaju uz ritam bubnja, vodeći Bulu s rukama u lancima – nemojte se brinuti ni čuditi.

Radi se o jednom od najstarijih korčulanskih običaja koji se tradicionalno izvodi uoči Dana Grada i blagdana suzaštitnika Korčule, sv. Todora. Običaj je to koji gotovo 400 godina, uz male preinake, ostaje nepromijenjen što smo imali priliku posvjedočiti i ovog četvrtka.

Moreška, tradicionalni, viteški, mačevalački ples od boja, najpoznatiji je simbol Korčule. Moreška se tijekom 15. i 16. stoljeća igrala diljem Europe i Mediterana, bila je popularna i u modi, rado viđena razonoda europskih dvorova. Međutim, interes za morešku vrlo brzo je izblijedio u svim dijelovima Europe, osim u Korčuli.

Korčulani su taj fascinantni ples ljubomorno čuvali i prenosili kao nešto najvrjednije što imaju te su danas postali jedini autentični baštinici moreške na svijetu! Na monumentalnu glazbu skladatelja Krsta Odaka iz 1937. godine, kroz sedam koreografskih figura (kolapa), ples prikazuje crnu vojsku na čelu s Otmanovićem i njegovim sinom, Crnim kraljem Morom koji otima Bulu, zaručnicu Bijelog kralja, Osmana te njegovu bijelu vojsku, odjevenu u crvene odore.

Uoči najsvečanije moreške u godini, na blagdan sv. Todora, slikovita vojska odlazi u obiteljsku kuću djevojke odabrane za ulogu Bule. Moro je tu večer „otima“, kako bi je 29. srpnja Osman „spasio“, a svi zajedno ostaju na čašćenju i fešti koju tradicionalno priprema Bulina obitelj. Iako se radi o običaju starom stoljećima, tijek vremena utječe na lice tradicije pa su moreškanti Hrvatskog glazbenog društva Sv. Cecilija ove godine prevalili do sad najduži put do Bule u povijesti! Čak do Žrnovske Banje!

 

„U prošlosti se po Bulu išlo samo u Korčulu, no Društvo je otvoreno za sve. Imamo članove iz drugih mjesta Grada, svatko tko ima volje je dobro došao. Ipak, običaj ostaje nepromijenjen, to vam je poput otočne kumpanije ili sinjske Alke, ozbiljno do kraja! Bulu smo predstavili na Uskrsni ponedjeljak zajedno s mladim moreškantima. Luca je prekrasna cura i talentirana Bula, sretni smo što je imamo. A kad sam vidio moreškante kako dolaze s brodicama, naježio sam se“, zadovoljno nam priča predsjednik HDG-a sv. Cecilija Velebit Veršić.

Žrnovska Banja, gdje Lucija Skokandić živi, od Korčule je udaljena četiri kilometra, a kako je obiteljska kuća odmah uz Veli most, vojske su po Bulu doplovile brodicama i to prvi put u povijesti. Predvodili su ih moreškanti koji će ove godine igrati najvažnije uloge, Bijeli kralj Filip Rakočević, Crni kralj Josip Ivančević te Antun Penjak u ulozi Otmanovića. Na vratima ih je dočekao Bulin otac, Ante Skokandić i 17-godišnja prekrasna Lucija obučena u odoru Bule.

„U svibnju sam doznala da ću biti Bula ove godine na sv. Todora, to je velika čast i ponosna sam na sebe što sam dogurala do ovdje, zapravo – plače mi se“, iskreno nam sa suzama radosnicama u očima priča Lucija te nastavlja – „Najteži dio uloge je činjenica da je Bula potištena cura, a svatko tko me pozna jasno mu je da sam ja greza, da ću ja vratiti. Teško mi je bilo stavit se u poziciju plahe, prestrašene djevojke, ali sam prilagodila ulogu sebi. Na sv. Todora očekujem spektakl, svatko tko je u prilici neka navrati na Spomenik u 22 sata i uvjeri se“.

 

Svaka djevojka karakteru doda ono nešto svoje, a Lucija ističe da će Bula u njenoj izvedbi biti nešto glasnija, hrabrija i s većom dozom otpora. I zaista je u pravu, svatko tko poznaje Luciju, zna da se radi o izvanredno talentiranoj curi koja pjeva u klapi, svira violinu, svira lijericu u KUD-u Mišnjice za folklorno kolo linđo, odlična je učenica i po svemu posebna, izražajna i osjećajna Žrnovka. Za ulogu Bule pripremali su je Branimir Baždarić i Ivan Fabris, prekaljeni moreškanti pa vjerujemo da će i njena debitantska izvedba na najvažniji dan u godini za sve Korčula, biti bez greške.

 

A u njenu se obiteljsku kuću u Banji sjatilo cijelo Društvo, obitelj, prijatelji, članovi klape Sfida u kojoj pjeva, susjedi… Kuća puna naroda uživala je u hrani i piću, nema čega nije bilo, od nezaobilaznih žrnovskih makaruna do brojnih kolača, vina, sokova… Ne kaže se bez razloga da je za obitelj Bule ovaj događaj „mali pir“.

„Danima smo pripremili hranu kako bi svih počastili kako treba. Samo ja sam napravila 150 princes krafni, 150 štrudela te sam umijesila i ispekla domaći kruh od deset kilograma brašna“, zadovoljno nam otkriva Lucijina tetka Anamarija Radovanović.

Nije to prvi dolazak po Bulu za obitelj Skokandić, a kako doznajemo – ni zadnji! Naime, u Korčuli morešku čuvaju i izvode dva društva, Moreška-Korčula i HGD Sv. Cecilija. Prošle godine, po Lucijinu stariju sestru Katarinu, koja je također bila Bula, došla je Moreška-Korčula. Ove godine, Cecilijaši su stigli po Lucu, a dogodine, jedno od ova dva Društva doći će po treću sestru, Martinu, koja se također priprema za ulogu Bule. To znači „mali pir“ treću godinu za redom za obitelj Skokandić, a da vjenčanja još nisu niti na vidiku.

„Druga Bula Žrnovka odlazi iz kuće, već su dva Društva prevalila put do Žrnovske Banje kako bi ih ‘oteli’. Dogodine će vjerojatno doći i po treću. Kad malo bolje razmislimo, možda je to dublja poruka Društvima da se ujedine ili da pronađu način za kompromis i suradnju“, otvorio je ponosni otac Ante temu o odnosima te nastavio – „Ne kaže se bez veze da je ugostiti moreškante mali pir, ali veselimo se i nije nam ništa teško. Drago mi je dočekati ovoliko dobrih ljudi na našoj terasi, ljudi koji su izdvojili svoje vrijeme za običaje i počastili nas svojim dolaskom, a mi njih našom hranom“.

O tome kako su otac Ante, majka Ivana, njihov sin Gabrijel, kćeri Katarina, Lucija, Martina i Karmen te članovi šire obitelji Skokandi, dočekali moreškante i sve druge goste, mogli bi napisati još deset kartica teksta. Reći ćemo samo da ničega nije falilo, a usluga je bila srdačna i profesionalna što ne čudi jer otac Ante predaje kuharstvo u SŠ Petra Šegedina u Korčuli. Ostim toga, na sinoć raspjevanoj terasi, nekad su vodili i vrlo uspješan obiteljski restoran.

Točno u ponoć, tradicionalno, ali kao posebnost HGD-a Sv. Cecilija, moreškanti su s Bulom na Spomeniku izveli sedmi kolap, a tek onda su se skinuli iz odora te opustili na fešti u Banji do dugo u noć.

Običaji su tu da ih poštujemo, a tradicija da je čuvamo i održavamo. No pritom treba ostati fleksibilan i otvoren za kompromise jer bez prilagodbe tradicija gubi svoj smisao. Tako Drštva po Bule sve češće odlaze i van granica grada, što je u prošlosti bilo nezamislivo. Kako nam otrkivaju Cecilijaši, išlo se po Bulu i Pod sv. Antun, a ove godine sve do Žrnovske Banje. No, kad vidite raskošni talent ovogodišnje Bule, bit će vam jasno da je mala izmjena stoljetne tradicije i mala cijena za Lucijine talente. Na dar je od Društva, također tradicionalno, dobila i zlatne rećine koje će je, vjerujemo, zauvijek podsjećati na jedan od najeljpših trenutaka života.

Foto & video: Andro Tasovac, čitatelji