Marčinko upozorila na apartmanizaciju Dubrovnika, Franković poručio: „Gasimo požar benzinom“

Rasprava o priuštivom stanovanju na sjednici Gradskog vijeća Dubrovnika otvorila je pitanje koje posljednjih godina sve više oblikuje život u gradu – apartmanizaciju i njezin utjecaj na dostupnost stanovanja za građane.

Vijećnica Petra Marčinko upozorila je kako postojeće mjere pomoći mladima pri rješavanju stambenog pitanja mogu biti korisne, ali same po sebi ne predstavljaju dugoročno rješenje.

„Ova mjera može biti jedan od alata, ali ne može biti jedina mjera stambene politike Grada Dubrovnika. Danas u prostoru sve više vidimo posljedice apartmanizacije. Mi smo možda jedna od posljednjih generacija koja je još uspjela podići kredit ili naslijediti nekretninu, ali mlađe generacije više neće imati taj prostor i tu mogućnost. Grad se puni apartmanskim jedinicama umjesto sadržajima i prostorima potrebnima za svakodnevni život“, poručila je Marčinko.

Istaknula je kako Dubrovnik više ne gubi samo pojedine profesije nego čitav niz zanimanja nužnih za normalno funkcioniranje grada.

„Više ne govorimo samo o pojedinim strukama. Govorimo o meštrima, čistačicama, tehničarima, obrtnicima i brojnim drugim zanimanjima bez kojih grad ne može funkcionirati. Sve manje prostora ostaje za život. Više ne govorimo samo o problemu povijesne jezgre, nego o demografskoj krizi koja zahvaća cijeli Dubrovnik“, upozorila je Marčinko.

Kao ilustraciju stanja na tržištu nekretnina navela je podatak da cijena mikrostana u Mokošici danas prelazi 5.000 eura po četvornom metru.

Na njezino izlaganje odgovorio je gradonačelnik Mato Franković, istaknuvši kako se u velikoj mjeri slaže s iznesenim stavovima.

„Potpisujem sve što ste rekli“, kazao je Franković, naglasivši kako problem priuštivog stanovanja nije specifičan samo za Dubrovnik, nego pogađa većinu turističkih gradova u Hrvatskoj i Europi.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih razloga rasta cijena nekretnina i smanjene dostupnosti stanova jest pretvaranje stambenih jedinica u kratkoročni turistički smještaj.

„Ako smo od 1991. godine izgradili 30 do 40 posto više stambenih jedinica, a velik dio njih pretvorili u turistički smještaj, tada smo sami stvorili problem s kojim se danas suočavamo“, rekao je Franković.

Posebno se osvrnuo na posljedice koje takav razvoj ostavlja na gradske četvrti i kvalitetu života njihovih stanovnika.

„Razmišljamo li o sigurnosti tih zgrada? Tko ulazi u njih, kada ulazi i što se u njima događa? Razmišljamo li o kvaliteti života ljudi koji ondje žive? Mi smo izgubili Zlatni potok kao kvart. Naprosto smo ga izgubili“, rekao je Franković.

Ispričao je i kako je jedna starija sugrađanka satima dozivala pomoć nakon što je pala u zgradi.

„Nije joj imao tko pomoći jer su stanovi oko nje bili prazni ili su služili za kratkoročni najam. Nije bilo susjeda, nije bilo obitelji, nije bilo zajednice“, kazao je Franković.

Franković je pritom naglasio kako ne zagovara ograničavanje privatnog vlasništva, ali smatra da bi država trebala jasnije razlikovati stambenu i turističku namjenu nekretnina.

„Stan u stambenoj zgradi mora ostati stan. Apartmani koji su kao takvi predviđeni građevinskom dozvolom neka se iznajmljuju. Ali stanovi izgrađeni za stanovanje trebali bi prvenstveno služiti stanovanju“, poručio je Franković.

Zaključio je kako se problem priuštivog stanovanja neće riješiti isključivo subvencijama i pojedinačnim programima.

„Možemo graditi nove stanove, donositi nove prostorne planove i osiguravati europska sredstva. Sve je to potrebno. Ali ako istodobno nastavimo pretvarati stambeni fond u turistički smještaj, problem nećemo riješiti. Zato ponavljam gasimo požar benzinom“, zaključio je gradonačelnik Franković.