DIJETE IDE NA POPRAVNI Treba li ga ponižavati, kažnjavati ili mu pomoći

Kraj školske godine za mnoge obitelji znači olakšanje i početak ljetnih praznika. No za dio učenika i njihovih roditelja slijedi razdoblje zabrinutosti, priprema za popravne ispite i suočavanje sa školskim neuspjehom.

Socijalna pedagoginja Ivana Klarić Ivančić upozorava kako upravo tada reakcije roditelja mogu ostaviti najdublji trag.

“Kada dijete doživi školski neuspjeh, roditelji često osjećaju strah, ljutnju, razočaranje ili zabrinutost za budućnost. Sve su to ljudske emocije, ali upravo tada riječi koje izgovorimo ostaju duboko urezane.”

Rečenice koje bole više od jedinice

Prema njezinim riječima, roditelji često nesvjesno koriste poruke koje kod djece stvaraju osjećaj srama.

“Često čujemo rečenice poput: ‘Sramota je’, ‘Nismo te tako odgajali’, ‘Koliko smo se žrtvovali za tebe’. Svaka od tih rečenica zapravo djetetu poručuje da njegova vrijednost ovisi o uspjehu.”

Problem je što djeca takve poruke vrlo ozbiljno shvaćaju. “Dijete ne čuje samo kritiku rezultata nego počinje vjerovati da ono samo nije dovoljno dobro.”

Dijete nije njegov neuspjeh

Jedna od najvažnijih stvari, kaže, jest odvojiti dijete od njegove školske situacije.

“Važno je da dijete ne stekne dojam da je propalica zato što je palo razred ili ide na popravni ispit. Ta situacija samo govori da mu je u nečemu potrebna pomoć, promjena navika ili dodatno razumijevanje.”

Roditeljima savjetuje da ne reagiraju u afektu.

“Prvo bih preporučila roditeljima da daju sebi vremena da se smire. Reakcija u trenutku šoka ili ljutnje rijetko kada pomaže.”

Tek nakon toga treba razgovarati. “Važno je sjesti s djetetom, bilo na kauču, u autu, u parku ili negdje gdje se osjeća sigurno, i iskreno ga pitati kako se osjeća. Treba mu dopustiti da prvo ono govori.”

Ljeto nije kazna

Posebno upozorava na čestu pogrešku pretvaranja ljeta u razdoblje kažnjavanja.

“Dijete koje cijelo ljeto provede nad knjigama u kazni rijetko bude uspješno na popravnom ispitu. Učenje iz straha i iscrpljenosti ne ulazi u glavu.”

Zbog toga je ravnoteža ključna. “Naravno da treba učiti i razvijati odgovornost, ali dijete treba imati i kupanje, prijatelje, igru i odmor. Odmor nije nagrada za uspjeh. Odmor je uvjet da uspjeh uopće bude moguć.”

Jedan neuspjeh ne određuje budućnost

Za kraj, Ivana Klarić Ivančić šalje važnu poruku svim roditeljima čija djeca ovoga ljeta očekuju popravni ispiti.

“Jedan školski neuspjeh ne određuje djetetovu vrijednost niti njegovu budućnost.”

Upravo zato, smatra, djeci je u teškim trenucima potrebna podrška odraslih.

“Ako je dijete palo razred ili ide na popravni, važno je da čuje kako to nije kraj svijeta, da nije manje vrijedno i da nije sramota imati ga za dijete. Potreban mu je odrasli koji će mu reći: ova godina je bila teška, ali zajedno ćemo pronaći način da prijeđeš preko prepreka.”

Jer ponekad, zaključuje, najveće životne lekcije ne dolaze iz uspjeha.

“Ponekad djeca više nauče iz jednog neuspjeha koji je dočekan s razumijevanjem nego iz deset petica koje su dočekane samo očekivanjem da budu još bolji.”