VRATILI SE GDJE PRIPADAJU Od najvećeg domaćeg poraza u povijesti kluba, do naslova prvaka 2026.

Dvije godine nakon ispadanja iz Prve županijske lige, NK Žrnovo ponovno je tamo gdje pripada. Ali povratak nije došao preko noći, iza ovog sportskog uspjeha ne stoji “jedna dobra sezona”, već potpuni reset kluba, povratak domaćim igračima, rezultati godina kvalitetnog rada s mlađim uzrastima i ono najvažnije – stvaranje momčadi koja živi za klub!

Prije dvije godine u NK Žrnovu se osjetilo ono što svaki mali klub prije ili kasnije doživi – zasićenje. Kako nam je ispričao tajnik kluba Jure Curać, troškovi prema savezu rasli su brže nego što je klub mogao pratiti, a momčad se sve više oslanjala na igrače sa strane koji nisu ispunili očekivanja. Klub je ispao u niži rang, a mnogi su komentirali kako će uslijediti standardni otočni scenarij, nekoliko godina stagnacije, borba za opstanak i polagano gašenje ambicija i kluba.

Međutim, kako kaže stara poslovica – „Na muci se poznaju junaci“. Dogodilo se upravo suprotno.

U klubu su odlučili potpuno promijeniti filozofiju. Prošle sezone NK Žrnovo okrenuo se gotovo isključivo domaćim igračima, imali su hrabrosti oformiti najmlađu ekipu Druge županijske nogometne lige. Rezultatski nije bilo spektakularno, završili su četvrti, ali danas svi u klubu otvoreno priznaju da je upravo ta sezona bila temelj za ono što je uslijedilo.

„Prošle sezone se klub odlučio u potpunosti okrenuti domaćim igračima. Igrali smo s najmlađom ekipom u ligi. Bilo je uspona i padova, ali završili smo sezonu na solidnom četvrtom mjestu. Ta sezona je bila priprema za ovu. Da budemo iskreni, nismo niti očekivali odmah povratak u viši rang, no sve smo napravili planski“, otkriva nam tajnik Curać.

I upravo je riječ “planski” možda najbolji opis jedne od najuspješnijih sezona u povijesti kluba. NK Žrnovo nije postalo prvak zahvaljujući jednom skupom pojačanju ili slučajnom nizu pobjeda. Treninzi su postali ozbiljniji, disciplina je postala imperativ, a momčad je počela funkcionirati kao kompaktna cjelina. Ukratko, klub je dobio sportski identitet u koji je, priznaje Curać, uložen veliki trud.

„Kad kažem veliki trud, mislim prvenstveno na igrače. Drugačije se trenira nego prije dvije godine. Zalaganje igrača je neusporedivo veće, stav i gard također. Osjeća se zajedništvo u našim redovima, a to je izuzetno važno“, zaključuje Curać.

A onda je krenula sezona. Žrnovci su je otvorili gostovanjem u Trpnju, utakmicom koja je nagovijestila neki novi karakter ekipe. Nije bilo lako, lomilo se do sredine drugog poluvremena, a pobjedu je donio šesnaestogodišnji Brano Čurčić. Bio je to prvi znak da Žrnovo ove godine ima nešto drugačije, vidjela se ideja nogometne igre, a prije svega velika želja i zalaganje igrača na terenu za koje slobodno možemo reći da su većina djeca.

Uslijedilo je pet pobjeda u nizu i to bez primljenog gola. Euforija je rasla, navijači su se počeli vraćati na igralište na Ruskoviću, a onda je stigao hladan tuš koji je mogao uništiti sezonu. Rusković pun navijača, a Ponikve usred Žrnova slave pobjedu 6:0. Ostat će ta utakmica upisana kao najveći domaći poraz u povijesti kluba. Mnoge bi se ekipe nakon toga raspale, ali Žrnovo nije!

„Nikši je nakon utakmice valjda sto puta zazvonio mobitel. On je samo ponavljao – sve je dobro, još uvijek smo prvi“ – prisjetio se Curać.

I upravo je tu rođen prvak i to nije slučajno. Posebno mjesto u ovoj priči pripada Nikši Skokandiću, treneru i predsjedniku NK Žrnovo, čovjeku koji je već gotovo dva desetljeća jedno od zaštitnih lica kluba i otočnog nogometa. Iza Skokandića je i ozbiljna nogometna karijera, iz vremena samih početaka hrvatskog prvoligaškog nogometa. Skokandić je početkom 90-ih nastupao za HNK Dubrovnik u prvim sezonama Prve HNL, a bio je i hrvatski U-21 reprezentativac. Za njega se veže i jedan „fun fact“. Skokandić je, naime, ostao trajno upisan u povijest hrvatskog nogometa kao strijelac prvog autogola u povijesti Prve HNL, u utakmici protiv tadašnjeg HAŠK Građanskog. Danas, više od trideset godina kasnije, svoje iskustvo prenosi novim generacijama u Žrnovu, gdje paralelno vodi seniore i kadete te praktički živi za klub 365 dana u godini. Nije Skokandić trag ostavio samo u Žrnovu, jedan je od najdugovječnijih trenera županijskog nogometa, vodio je i druge klubove poput Grka i Hajduka iz Vela Luke.

Uloga takve nogometne ikone bila je ključna u dizanju ekipe nakon teškog poraza. Malo tko je mogao ponovno motivirati igrače i uvjeriti ih da su pobjednici nakon najvećeg domaćeg poraza u povijesti, nakon ispadanja u nižu ligu. No Skokandić je to uspio, a kako, to zna samo on.

Nakon povijesnog debakla uslijedile su dvije ključne utakmice protiv Enkela i Grka. Momčad se podigla, odigrala fantastično i zadržala prvo mjesto do zimske stanke. U drugom dijelu sezone stigao je još jedan težak poraz u Putnikovićima protiv raspoloženih domaćina, ali Skokandić je naučio svoju momčad kako se gubi i kako se pobjeđuje. Umjesto panike, dogodila se dodatna konsolidacija ekipe. Sezona je kulminirala gotovo filmski.

Kolo prije kraja jedan od najvećih nogometnih talenata u povijesti otočnog nogometa, Jerko Šeparović, vraća se u momčad taman da asistira iskusnom Antoniju Ivankoviću za pobjedu protiv Libertasa. A onda dolazi utakmica odluke protiv Ponikava, iste one ekipe koja je nekoliko mjeseci ranije utrpala šest komada Žrnovcima na Ruskoviću. Ulog je bio velik, pritisak još i veći. Pobjeda je značila naslov.

„Ekipa je bila spremna za taj susret, bila je to kombinacija naših kadeta i prekaljenih majstora nogometa grada i otoka. Atmosfera u busu za utakmicu je bila izuzetno dobra i optimistična. Igrači su bili vrlo motivirani i bili su doslovno spremni sve napraviti za ta tri boda. Vidjelo se koliko utakmica znači igračima, ali i Nikši“ priča nam Curać.

Gol odluke zabio je, a tko bi drugi nego Jerko Šeparović i to s bijele točke, lagano, majstorski.

Sudac je odsvirao kraj, a Ston je na nekoliko minuta postao mala žrnovska enklava. Brojni navijači koji su došli podržati Žrnovo doslovno su eruptirali, igrači poletjeli jedni drugima u zagrljaj, a pjesma je trajala sve do Korčule. I ne smo do Korčule, orilo se iz popularnog kafića Točkica do dugo u noć.

„Susjedi su sigurno puno puta tu noć čuli – reci Ž, reci O, reci ŽRNOVO i Nikša, Nikša! To je bio jedan od najboljih dana u povesti NK Žrnovo i mogu samo reći da sam neizmjerno sretan što sam dio tog kluba“, iskreno nam priznaje predani tajnik, inače rođeni Žrnovac.

Priča o NK Žrnovo danas se više ne može svesti samo na seniore i vjerojatno je to najveća snaga kluba. Paralelno grade ozbiljan omladinski pogon. Mlađi pioniri pod vodstvom Ivana Radovanovića trenutačno su treći u ligi, kadeti igraju jednu od najzahtjevnijih liga županije i drže treće mjesto, a posebno se pamti njihov plasman među pet najboljih ekipa u Hrvatskoj na Coca-Cola Cupu u sklopu Sportskih igara mladih, za što su dobili i posebno priznanje Zajednice sportskih udruga Grada Korčule. Od ove sezone u sustav natjecanja uključeni su i U-9 uzrasti koje klub vodi u suradnji s MNK Ferijalos.

Ipak, kada se govori o NK Žrnovu, jedno ime ne možemo dovoljno puta spomenuti i ponoviti. Trener. Predsjednik. Motor kluba. Čovjek koji vodi kadete i seniore, vikendima putuje na dvije utakmice, drži svlačionicu na okupu i već gotovo dva desetljeća nosi NK Žrnovo na svojim leđima. Teško je opisati što Nikša Skokandić znači Žrnovcima.

„Sjećam se da je on vodio prvi službeni trening kluba ikada na Ruskoviću. To je bilo 2008. godine. Ja sam kao osnovnoškolac bio prisutan“ prisjetio se Curać s puno emocija te nastavlja – „Osim što posjeduje veliko nogometno znanje, veliki je motivator. Kada slušate njegove govore, spremni ste dati više od sto posto sebe. U njegovoj prisutnosti svi imaju osjećaj da su bitan dio ove cjeline“.

Sezona je zaključena gostovanjem kod Enkela u Popovićima. Naslov prvaka Žrnovci osvajaju uvjerljivo, s čak deset bodova prednosti ispred drugoplasirane momčadi, a nakon susreta pehare i medalje dodijelio je predsjednik Županijskog saveza Ivo Jerković. Slavlje se iz Popovića nastavilo sve do Korčule te ponovno do omiljene Točkice, gdje se dugo u noć pjevalo u čast generacije koja je kroz cijelu sezonu pokazala karakter, zajedništvo i ozbiljan nogometni i sportski rast. No u Žrnovu nema odmora, dok su seniori zaključili sezonu iz snova, kadete čekaju tri velike utakmice, među kojima se posebno izdvaja polufinale kupa u Pločama.

Ali ne samo to. Povratak u Prvu županijsku nogometnu ligu znači ozbiljniji nogomet, skuplja gostovanja, više utakmica i puno zahtjevniju konkurenciju. U klubu zasad ne žele govoriti o pojačanjima, ali jedna stvar ostaje nepromijenjena, a to je fokus na domaće igrače i razvoj vlastite djece.

No postoji jedan problem koji svi u Žrnovu spominju unisono i imaju pravo. Tribina. Rusković danas okuplja stotine ljudi, atmosfera je jedna od najboljih na otoku, a navijači utakmice gledaju doslovno s ceste.

„Tribina je nužna za razvitak našeg nogometnog kluba. Sigurni smo da bi ovaj klub prešao na viši nivo. Kada samo vidimo koliko ljudi dolazi na naše utakmice, bude prava šteta da moraju tu istu utakmicu gledati s ceste i izlagati se riziku“ poručuju iz kluba.

Ako je suditi po posljednje dvije godine, Žrnovce ne treba prerano otpisivati. A vjerujemo da će za nagradu napokon dobiti i tribine!

Foto & video: NK Žrnovo