Što se danas događa među djecom i mladima: Tko je kriv što ima sve više nasilja i ovisnosti

U organizaciji PU dubrovačko-neretvanske, na Sveučilištu u Dubrovniku održana je javna tribina „Međuvršnjačko nasilje i ovisnosti među mladima – Izazovi suvremenog društva“. Okupila je predstavnike institucija i stručnjake koji se svakodnevno susreću s problemima mladih, a interes publike pokazao je koliko je tema aktualna.

Među sudionicima bila je i psihologinja OB Dubrovnik, Renata Gleđ, koja ističe kako problemi s kojima se mladi susreću nisu novi, ali su danas izraženiji i vidljiviji nego prije.

„Mladi se i dalje susreću s različitim teškoćama, od vršnjačkog nasilja do ovisnosti, ali danas su ti izazovi možda naglašeniji. Zato je važno o njima govoriti iz više perspektiva i ponuditi konkretne smjernice kako se nositi s tim situacijama“, kazala je.

Naglašava kako je danas posebno izazovno razlučiti gdje problem počinje, a gdje završava.

„Teško je povući jasnu granicu događa li se nešto u školi ili u online prostoru, jer su društvene mreže stalno prisutne. Ono što se jednom objavi ili pošalje ostaje dostupno i može se širiti. No, bez obzira na to gdje se događa, nasilje treba prepoznati i na njega reagirati“, upozorava.

Dodaje kako je jednako važno poslati jasne poruke i djeci koja sudjeluju u nasilju, ali i onima koji ga trpe.

„Djeca koja trpe nasilje trebaju znati da nisu sama i da se mogu nekome obratiti, dok je važno i kod onih koji čine nasilje osvijestiti koliko su takva ponašanja štetna.“

Poseban izazov predstavljaju zatvorene grupe i komunikacija među mladima, u koje odrasli najčešće nemaju uvid.

„Ne možemo znati što se događa u svim tim grupama, niti možemo biti prisutni u svakom dijelu njihovog online života. Ali ono što možemo i moramo je graditi odnos s djecom. Taj kvalitetan odnos i povjerenje puno su važniji od same kontrole“, ističe.

Kad je riječ o ovisnostima, posebno zabrinjava dostupnost droga i sve ranije eksperimentiranje.

„Čini se da su droge mladima dostupnije nego prije, a eksperimentiranje se javlja već u osnovnoj i srednjoj školi. Postoje rizični čimbenici, poput obiteljskih okolnosti ili slabije povezanosti s roditeljima, koji povećavaju vjerojatnost da će se dijete naći u takvim situacijama“, pojašnjava.

Upravo zato, naglašava, važno je raditi na onome što štiti djecu. „Bez obzira na rizične čimbenike, trebamo jačati zaštitne – sigurno školsko okruženje, podršku u obitelji i dostupnost stručnih osoba koje mogu pomoći i usmjeriti dijete.“

Kao jedan od ključnih elemenata ističe odnos unutar obitelji. „Ako su odnosi u obitelji narušeni, ako postoji nedosljednost ili zanemarivanje, to može dovesti do slabije povezanosti djeteta s roditeljima, što kasnije može imati posljedice i u ponašanju i u odnosima s drugima.“

Roditelji su, dodaje, često prvi koji mogu primijetiti promjene. „Najčešće dobro poznaju svoje dijete i mogu uočiti kada se nešto mijenja – bilo da se povlači, izbjegava komunikaciju, ima slabiji uspjeh u školi ili se udaljava od društva. To su znakovi na koje treba reagirati.“

Na kraju naglašava ono što se često zaboravlja. „Važno je ne pripisivati sve adolescenciji. Promjene treba shvatiti ozbiljno i prije svega – razgovarati s djetetom.“