Lučka uprava se pere, prebacuje odgovornost na invalida, otočanin tvrdi da su naljepnice zalijepili naknadno

Nakon što smo pisali o neugodnom iskustvu Anta Surjana iz Blata na otoku Korčuli, koji je u splitskoj luci, zbog zabrane pristupa taksija, kao stopostotni invalid morao pješačiti uz pomoć štaka i majke te je potom doživio neprimjeren i arogantan odgovor djelatnika Lučke uprave Split, priča je dobila nastavak.

 

Kako su objasnili iz Lučke uprave Split, nema govora o zabrani pristupa taksijima u splitskoj luci i to na niti jednom području. Međutim, kako bi ušli, taksisti moraju imati koncesiju sukladno Zakonu o koncesijama. Problem je, pišu putnici, što su taksiji s koncesijom znatno skuplji od Ubera ili Bolta, od splitske luke do Firula, odnosno do KBC Split naplate po 30 eura i više. Odaberete li Uber ili Bolt, platit ćete par eura.

Međutim, nije ni to jedini problem u ovoj priči o mladiću iz Blata koji se cijeli život bori s teškom dijagnozom cerebralne paralize i bez specijaliziranog vozila se jedva kreće. Pitali smo Lučku upravu Split kako su riješili problem osoba s invaliditetom u lučkom području u koja ulaze taksiji samo s koncesijom.

„Nabavljena su specijalizirana kolica za prijevoz osoba s invaliditetom, a na ulazima u zgradu Pomorskog putničkog terminala te na zaštitarskim kućicama postavljene su dvojezične informativne ploče koje upućuju na mogućnost ostvarivanja pomoći pri pristupu plovilima. Na vidljivim lokacijama jasno je istaknut kontakt Lučkog operativnog centra, koji je dostupan 24 sata dnevno i osigurava pravodobnu podršku svim korisnicima, osobito osobama s invaliditetom“, odgovorili su iz LU Split.

Ante Surjan na njihov je odgovor jutros objavio demantij. U demantiju ističe kako službenik LU Split s kojim je razgovarao 20. travnja nije spomenuo nikakva kolica niti naljepnice s brojem, već je bio arogantan. Dovodi u pitanje i naljepnice, odnosno kad su one istaknute.

„Nakon što su mediji objavili moju priču, već sljedeći dan, 21. travnja 2026., objavljeno je njihovo priopćenje s fotografijama naljepnica i tvrdnjama kako osiguravaju posebna kolica za osobe s invaliditetom. Naljepnica na kiosku uz cestu, prema mom mišljenju, postavljena je naknadno. Nakon objave javile su mi se mame djece s invaliditetom s otoka koje su rekle da za te naljepnice i mogućnosti nisu imale pojma. Isto su mi potvrdili i onkološki bolesnici te starije i nemoćne osobe koje se također teško kreću od rampe do taksija“, napisao je Ante u demantiju.

Kadgod da su naljepnice nalijepljene, zapravo uopće nije bitno. Kako nam je objasnio Ante, u Split na preglede putuje već 35 godina, a za organiziranu pomoć invalidima nikad nije čuo. Osim toga, naljepnice s informacijama nisu zalijepljene u trajektima, a od trajekta do na kojoj su naljepnice ima, kaže, jedan kilometar. Ma da je i 500 metara, za osobu s invaliditetom to je jako daleko i često nedostižno.

„Takve informacije moraju biti jasno istaknute na trajektima, gdje su putnicima vidljive, jer do kioska treba doći pješice, što je za osobe s invaliditetom veliki problem“, zaključuje.

Iz LU Split peru ruke i ne samo to – odgovornost za cijeli događaj prebacuju na Antu i njegove roditelje.

„Do svega ovoga ne bi došlo da osoba koja je bila u pratnji osobe s invaliditetom (predstavio se kao otac kada je proklinjao djelatnika Lučke uprave rekavši mu ‘Dabogda imali bolesno dijete i razumjeli’) nazvao Lučku upravu prije dolaska u luku, a ne nakon odlaska iz luke“, nastavili su u prilično neempatičnom tonu.

I ne samo to! Tražili smo ime i prezime djelatnika LU Split koji je s Antom razgovarao neprofesionalno, neljubazno, koji mu je rekao da neka zove „četiri, pet televizija“ i slične bahate izjave. Međutim, izgleda da je djelatnik hrabar samo preko telefona kad treba ponižavati otočne invalide.

„Lučka uprava Split sukladno Pravilniku o zaštiti osobnih podataka, bez privole zaposlenika, ne može dati tražene podatke osobe“, napisali su.

Pohvalno je što LU Split ima organiziran protokol za pomoć osobama s invaliditetom, no čini se da se nisu se potrudili da te osobe znaju i koriste te pomoći i mogućnosti. Osim toga, ako je već do propusta došlo, način komunikacije na kojem i dalje inzistiraju je u najmanju ruku upitan.

„Osjećam se omalovažavano i prozvano da iznosim neistine. Posljednjih dana telefon mi ne prestaje zvoniti, ljudi mi pružaju podršku jer znaju kakva sam osoba. Unatoč invaliditetu, uvijek pomažem koliko mogu. S mojim slučajem upoznato je i nadležno ministarstvo. Na ovome neću stati. Ovaj događaj neće promijeniti moj invaliditet, ali želim pravdu za osobe s invaliditetom i sve druge kojima je pomoć potrebna“, poručio je ovaj hrabri Blaćanin.

FOTO: Pinterest, privatni album