Mistični rezervat koji skriva Vilinsko korito, dolomitske stijene, tisućljetnu paprat i prizore iz Gospodara prstenova

Na otoku Korčuli u Žrnovu smjestio se Posebni rezervat šumske vegetacije Kočje, mističan prostor koji više nalikuje scenografiji iz bajke ili iz Gospodara prstenova nego tipičnom mediteranskom krajoliku.

Dvadesetak metara visoke dolomitske stijene, oblikovane tisućljetnim djelovanjem prirodnih sila, na posjetitelje Kočja djeluju poput prirodne katedrale. Uski prolazi, špilje i jedna velika, suncem obasjana ledina, stvaraju dojam da se nalazite u nekom drugom svijetu. Na površini od niti pet hektara priroda je koncentrirala nevjerojatnu raznolikost, kao da joj je iz vreće šumske vegetacije i ljepote krajolika slučajno ispalo malo više nego je planirala i to sve na jedno mjesto.

U središtu ove žrnovske zelene oaze dominira hrast crnika, odnosno česvina, čije guste krošnje stvaraju zatvoren ekosustav. Zahvaljujući česvini, vlaga se zadržava tijekom cijele godine, što Kočje čini rijetkim mikroklimatskim krškim fenomenom. Takvi uvjeti idealni su za razvoj paprati poput oslada, slezenice okrugle i zlatinjaka, ali i brojnih mahovina i lišajeva koji poput tamnozelenog baršuna prekrivaju stijene. Zelena patina ujednačava raznobojne, hrapave površine dolomita i daje prostoru gotovo nestvarnu mekoću. U Kočju raste i cijeli spektar tipične mediteranske vegetacije, lovor, mirta, planika, zelenika kao i aromatično bilje poput kadulje, ružmarina, smilja i primorskog pelina. Sve zajedno čini rijetko skladan spoj kontinentalnog i mediteranskog biljnog svijeta.

Zapravo, štogod napisali nije dovoljno, Kočje je zaista teško opisati riječima, morate ga doživjeti i zaista nema osobe koja je posjetila ovaj zaštićeni prirodni rezervat, a da nije zaključila kako se među tim stijenama i kokima osjeća posebno, mistično, kao da tamo vlada neka natprirodna energija. Nije slučajno da Žrnovci već stotinama godina, s koljena na koljeno, prenose legendu o Vilama u Kočju za koju će vam se zakleti kako je istinita.

Legenda o Vilama iz Kočja

Legenda glasi otprilike ovako. Mikuleto je većinu vremena, umjesto na poslu, provodio u Kočju. Nikome nije bilo jasno zašto, no nitko nije znao da su se njemu ukazivale šumske vile. On bi im svirao na frulici, a one bi plesale. Opijen njihovim društvom, Mikuleto bi se vraćao kući nedovršena posla te su uskoro počela propitkivanja i negodovanje njegove supruge koju je zanimalo što radi po cijele dane. Sutradan se Mikuleto požalio vilama kako mu žena više ne dopušta dolaziti u Kočje pa su ga vile odlučile nagraditi. Dale su mu vreću, punu i tešku, s upozorenjem da je ni slučajno ne otvara prije nego što pređe kućni prag. Mikuleto je bio previše „kurijozan“ i na pola puta istrese vreću u kojoj je našao samo „ugnjevje“, odnosno ugljen. Kući je priznao ženi cijelu priču, a ona je u dnu vreće pronašla nekoliko zlatnika. Potjerala ga je nazad da pokupi ugljen, ali na putu više nije bilo ničega. Dugo je godina nakon Mikuleto svakodnevno svraćao u Kočje i dozivao svoje šumske vile, ali one mu se više nisu nikad javile. Mikuleto nikad nije dobio drugu priliku.

Da je priča barem dijelom istinita svjedoči i prirodni izvor vode iz dolomitskih stijena. Radi se o izvoru koji ne presušuje ni u vrijeme najvećih ljetnih suša, a zove se Vilinsko korito. Vilinsko korito nalazi se na samom ulazu u Kočje i prije nego što uđete u taj nadrealni svijet, morate umočiti ruku u izvor. Navodno će vas kapljice vilinske vode štititi od grubih padova, lomova i ozljeda i koliko god to zvučalo poput naivne fikcije, nitko se u Žrnovu ne sjeća da je na tim skliskim stijenama i u uskim prolazima, špiljama i puteljcima itko ikad slomio neku kost.

Žrnovci Kočje posjećuju najčešće na proljeće ili ranu jesen, a žrnovska Osnovna škola Ante Curać-Pinjac godinama tradicionalno ide na organizirani izlet otprilike na prvi dan proljeća. Ako planirate u Kočje, ipak pripazite, na površini od 4,62 hektara strogo su propisane mjere zaštite. Zabranjena je sječa i oštećivanje stabala crnike, branje vegetacije, lomljenje stijena i svi zahvati koji bi mogli narušiti prirodnu ravnotežu. Nemojte ništa paliti, pokupite sve smeće i slobodno budite glasni i opušteni, vile to posebno veseli. Tko zna, možda vam se ukažu kao i Mikuletu.

Foto & video: Dora Lozica, Marin Lozica