VELIKA EKOKATASTROFA U dolini Neretve za brojne rijetke vrste ptica više nema života, tko je kriv

Nedavni požari koji su zahvatili područje Pod gredom u dolini Neretve ostavili su iza sebe ozbiljne i dugoročne posljedice za prirodu, posebice za osjetljive močvarne ekosustave. Prema procjenama izgorjelo je između 35 i 40 hektara močvarnog staništa. Uništeni su trščaci, šaš i druga vegetacija koja čini temelj života brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Kako ističe Bariša Ilić iz Ornitološkog društva Brkata sjenica, šteta je – nemjerljiva.

„Ptice su već imale gnijezda, neke i jaja. Možda još nije bilo puno mladih jer je rano, ali gniježđenje je već počelo. Među najvažnijim vrstama tu je zasigurno bukavac, koji na tom području ima jednu od najbrojnijih i najsigurnijih gnijezdećih kolonija u Hrvatskoj. Zabilježio sam dva pjevajuća mužjaka, što znači da su parovi prisutni i aktivni. Stigle su i tri vrste štijoka koje su, sigurno već imale gnijezda i jaja. Osim toga, na tom području gnijezde se i različite vrste patki, uključujući i rijetku patku njorku koja je strogo zaštićena, zatim liske i mlakuše. Stiglo je i više vrsta trstenjaka, poput velikog trstenjaka, koji su se spremali za gniježđenje. Nažalost, sada će morati tražiti nova mjesta jer je ovdje sve uništeno“, upozorio je Ilić.

Požar nije pogodio samo ptice. Stradale su i rijetke i zaštićene biljke, leptiri, njihove gusjenice – sav život u tom dijelu je uništen, ističe naš sugovornik i upozorava na posljedice.

„Za ovu godinu, na tom području nema života što se tiče ptičjeg svijeta. Šaš će se obnoviti, ali prekasno za gniježđenje. A ptice poput bukavca i štijoka trebaju stari, polegnuti šaš, njima će trebati najmanje dvije godine da se vrate. Tu neće biti ni leptira ni drugih organizama. Cijela bioraznolikost je u vrlo nepovoljnom položaju“, istaknuo je Ilić.

Ilić ističe kako su ovakvi požari česta pojava u dolini Neretve te da njegovo društvo godinama upozorava na problem i predlaže rješenja.

„Mi ne možemo potpuno iskorijeniti požare, ali ih možemo svesti na puno manju mjeru. Ključne mjere koje smo predlagali su edukacija stanovništva, bolji videonadzor i održavanje vodenih tokova. Postoji videonadzor, ali nije kvalitetan. Ne može se vidjeti ni registracija ni osoba. To se mora poboljšati“, rekao je Ilić i dodao kako bi veća kontrola i sankcioniranje počinitelja djelovali preventivno.

Posebno naglašava važnost aktivnog upravljanja prirodom.

„Ne možemo pustiti zaštićena područja da gospodare sama sobom. Naši stari su ručno održavali vodene tokove, a danas imamo mehanizaciju i opet to ne radimo. Bez protoka svježe vode pojedini dijelovi močvare ostaju bez života”, upozorio je Ilić koji je otvoreno pismo uputio svim nadležnim institucijama.

Na kraju naš sugovornik i zaljubljenik u prirodu uputio je i apel javnosti:

 „Ako se ne uhvatimo u koštac s ovim problemom, sve će ostati isto. Ljudi će raditi što žele dok ne osjete posljedice. Priroda je kao lastika – rasteže se, ali u jednom trenutku pukne. Ako nastavimo ovako, doći će trenutak kad više neće moći izdržati“, zaključio je Ilić.