On je treći najuspješniji na svijetu u 21. stoljeću, ali hajka na njega ne prestaje. ZAŠTO?

Na djelu je kampanja – da ne kažemo hajka – s kakvom izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić još nije bio suočen. U pitanje su, naime, u posljednjih mjesec dana dovedeni kriteriji po kojima je Livnjak sastavio selekciju na nedavnoj turneji u SAD-u, a pod povećalom je izostavljanje s popisa prvog strijelca HNL-a, Dinamovog napadača Diona Drena Belje.

Nezadovoljstvo Dalićevim popisom – koji miriše da Beljo neće biti ni među putnicima na Svjetsko prvenstvo – ima svoj izvor u Maksimiru. Ono svakih nekoliko dana dobiva sve jači zamah, onako kako goropadni Beljo sve neumoljivije trpa, a artikulirano je kroz istupe anonimnih Dinamovih simpatizera na društvenim mrežama.

A čim je anonimno, onda je i spisateljsko nadahnuće sve izraženije, dopuštajući si da se približi rubu govora mržnje; „Dalić saboter” – samo je jedna od opservacija iz ostrašćenog plavog tabora, neustrašivih jurišnika skrivenih pod nickovima čijim se vlasnicima ne može ući u trag. Ono što vladajuća Dinamova bebebeovsko-možemovska osovina misli – to Dinamovi facebook-golgeteri svojim postovima poentiraju.

Jedan od članova jednog Dinamovog fan-cluba na Facebooku čak vjerodostojno navodi kako je Dinamo 11 puta ove sezone zvao Dalića na svoje utakmice, i izbornik se niti jednom nije odazvao. Očito jako dobro upućen fan, toliko dobro da bi čovjek mogao posumnjati kako se nalazi na samom izvoru informacija.

Uglavnom, Dalić je odjednom neprijatelj Dinama i Hrvatske nogometne lige; ne samo zato što ne poziva Dinamove igrače, nego i stoga što nema baš visoko mišljenje o razini kvalitete nogometa u HNL-u, i to čak ni ne skriva.

Krenimo od toga posljednjeg: Zlatko Dalić doista se rijetko pojavljuje na utakmicama Hrvatske lige. Moglo bi to odavati dojam nedovoljnog izbornikovog respekta prema domaćem natjecanju, pa i povući pitanje – zašto Dalić obilazi Pamplonu, Wolfsburg, Bergamo ili Milano, a ne Zagreb, Split, Rijeku ili Osijek?

A netko s čak i ne prevelikom dozom klubaštva trebao bi biti u stanju objektivno sagledati stvari: tamo u Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj stacionirani su Dalićevi ključni protagonisti, oni koji su reprezentaciju i Dalića plasirali u svjetski vrh, Hrvatsku proslavili, a Savezu osigurali blagostanje i prosperitet. Pa onda kao takvi – zaslužni Modrić, Budimir, Kramarić, Pašalić, Vlašić, Majer…, pa i oni koji već preuzimaju konce, P. Sučić, Baturina, Vušković… – zahtijevaju i zaslužuju osobitu izbornikovu pažnju.

To naravno ne znači kako Dalića ne zanimaju igrači iz HNL-a, Beljo, Stojković, Fruk, donedavno Jagušić…, niti njegovo nepojavljivanje u Maksimiru implicira otpor prema bilo kome. Suluda je i pomisao kako bi Dalić imao nešto protiv Dinama i njegovih igrača.

Podsjetimo, ista se „antidalićevska” klima stvarala i 2018. godine, kada je Dinamo blistao u Europskoj ligi – tada zbog nepozivanja Petkovića i Oršića. Niti tada Dalić nije bio čest gost Maksimira, ali kada je izbornik procijenio kako doista ima potrebe i prostora za spomenuti dvojac u reprezentaciji, obojica su dobila pozive. Prevedeno: nikada u Dalićevoj eri niti jedan nogometaš koji je bio dostojan reprezentacije – nije bio zakinut!

A svi oni koji sumnjaju u ispravnost Dalićevih procjena, samo neka se osvrnu na rezultate Hrvatske na posljednja dva Svjetska prvenstva, neka analiziraju poziciju Hrvatske na Fifinoj ljestvici od 2018. godine, neka procesuiraju status Hrvatske u Uefinoj Ligi nacija, neka osluhnu odjeke svega navedenog izvan granica Hrvatske…

A sada o Dionu Dreni Belji i njegovoj sezoni iz snova: nevjerojatnih 29 pogodaka u svim natjecanjima! Naklon do poda, majstore – takvog je centarfora-killera Dinamo čekao godinama! I nitko, baš nitko ne može osporiti kako Beljo izrasta u klasnog napadača, a Dinamo u moćan stroj koji demonstrira sve odlike vrhunske momčadi: čvrstinu, agresivnost, tempo, imaginaciju, atrakciju, efikasnost. Ovo je Dinamo kakav odavno nije bio – za nogometne sladokusce.

No, ajmo opet ne dopustiti da nas baš ne prebaci, kako se to događa onima koji huškaju na Dalića: Dion Drena Beljo 22 od svojih 29 pogodaka (ili 75.8 posto) ove sezone postigao je protiv Vukovara (3), Istre (2), Lokomotive (5), Osijeka (3), Gorice (3), Slavena Belupa (5) i Karlovca (1). Za usporedbu s napadačem Freiburga Igorom Matanovićem, za kojega dinamoljupci tvrde kako je Dalićev mezimac – njegovih 11 golova isporučeni su u mreže Stuttgarta, Hamburga, Augsburga, Kölna, Borussije (M), St. Paulija (2), Fortune Düsseldorf, Maccabija iz Tel Aviva i Genka.

Matanovića je Freiburg doveo kao pojačanje iz Eintrachta za 6.7 milijuna eura, i on je to ulaganje opravdao. Igor također, kao i Beljo, igra sezonu iz snova: njegov Freiburg nalazi se na osmom mjestu Bundeslige i pred polufinalom je Europske lige. I da, ne zaboravimo još dvije stvari: pogodak Igora Matanovića donio je Hrvatskoj pobjedu nad Kolumbijom, te on pritom na Transfermarktu ima tržišnu vrijednost od deset milijuna eura – nasuprot Beljina četiri milijuna.

Ako je Matanović u ovom trenutku prepreka Belji u reprezentaciji, ona je – objektivno nijansirajući – Dionu ipak mrvicu previsoka. I čini se kako je i sam Beljo toga svjestan, držeći se dostojanstveno i nenapadački ni prema kome.

No, nije ovdje problem u Belji i njegovoj nezajažljivosti ili frustraciji – ne lažimo se: to su sve obilježja onoga koga on predstavlja. Ne zaboravimo bit svega: Dinamo je u Belju prošlog ljeta kupio za četiri milijuna eura, mladić je potpisao ugovor na pet godina uz godišnja primanja od oko 750.000 eura – što su za klub koji nije u Ligi prvaka astronomski visoka ulaganja. Koja jednog dana treba (u najmanju ruku) – vratiti.

A što predstavlja najsnažnije transferno pogonsko gorivo? Naravno: reprezentacija. U kojoj Dinamov stroj za golove (još) nije. I onda – logično je – frustrirani ulagač pati, a njegova Facebook-bojna nesmiljeno, ali selektivno raketira: trećeg najuspješnijeg izbornika svijeta u 21. stoljeću!

Foto: FAH