
Novi zakon najvećim sretnicima prepolovit će stanarinu, uvjetu su propisani, još se čeka samo jedna stvar
Stanovi u Dubrovniku na tržištu se iznajmljuju i za 800 eura i više, no novi zakon o priuštivom stanovanju, koji je Vlada uputila u Sabor, uvodi drugačiju logiku. Najamnina se neće određivati prema tržištu, nego prema prihodima stanara.
Priuštiva najamnina neće smjeti biti veća od 30 posto ukupnih neto primanja obitelji, umanjenih za režije i troškove održavanja. Minimalno će se plaćati 2 eura po četvornom metru. Ugovor će se sklapati na pet godina s mogućnošću produljenja, a stanar ga neće moći prenijeti na drugu osobu niti stan dati u podnajam.
Priuštivo stanovanje neće se osiguravati samo gradnjom novih zgrada. APN će moći iznajmljivati i stanove od privatnih vlasnika koji ih dobrovoljno ustupe, pa ih davati u podnajam po istim priuštivim uvjetima. Za stanare formula ostaje ista bez obzira na to je li stan nov ili ga je netko godinama držao praznim. Stanovi od privatnih vlasnika mogli bi biti dostupni znatno brže od novoizgrađenih jer ne zahtijevaju gradnju, a pilot program aktivacije praznih stanova koji je pokrenut krajem prošle godine već je polučio gotovo tisuću prijava vlasnika iz svih hrvatskih županija.
Točan iznos koji će se odbijati za režije propisat će ministar posebnim pravilnikom koji još nije donesen. Kao ilustracija, uz pretpostavku da režije i troškovi održavanja za prosječan stan iznose oko 120 eura mjesečno: samac s primanjima od 800 eura plaćao bi najamninu od 120 eura. Obitelj s ukupnim prihodima od 1.500 eura plaćala bi 330 eura, a ona s prihodima od 2.000 eura oko 480 eura. Na tržištu bi sličan stan u Dubrovniku koštao i više od 800 eura, a u manjim mjestima poput Metkovića znatno manje. Ako se stanarima prihodi povećaju više od 15 posto godišnje, obvezni su o tome obavijestiti APN koji tada preračunava najamninu. Ako im prihodi padnu za više od 10 posto, mogu zatražiti umanjenje.
Pravo na priuštivu najamninu imat će građani koji nemaju vlastitu odgovarajuću nekretninu, a čiji prihodi ne prelaze 2,5 regionalne medijalne neto plaće za DNŽ, a ne uz državni prosjek, što znači da će u program moći ući i oni čija primanja premašuju državni prosjek. Kao orijentir, prosječna neto plaća u DNŽ-u iznosi oko 1.354 eura, a zakon koristi medijalnu koja je niža, pa će stvarni pragovi biti nešto skromniji. Ilustrativno: za samca bi gornja granica prihoda bila oko 3.385 eura, za par oko 4.062 eura, a za obitelj s jednim djetetom oko 4.739 eura. Stanari će se birati putem javnih poziva i lista reda prvenstva.
Ako stanar ili član njegove obitelji za vrijeme trajanja najma stekne useljivu nekretninu na području iste jedinice lokalne samouprave u kojoj stanuje, ugovor o priuštivom najmu raskidat će se s otkaznim rokom od tri mjeseca. Stekne li nekretninu negdje drugdje u Hrvatskoj, od dana stjecanja morat će plaćati lokalnu medijalnu cijenu najma umjesto priuštive, sve do isteka ugovora.
Zakon još mora proći saborsko glasovanje, a priuštivi stanovi u DNŽ-u mogli bi biti dostupni tek nakon što gradovi i općine izrade vlastite programe stanovanja i pokrenu gradnju. Stanovi od privatnih vlasnika kroz program aktivacije praznih nekretnina mogu biti dostupni i ranije.


