NIŠTA BEZ SVEKRVE Penganje jaja: Strpljenje, preciznost i prevrijedno naslijeđe jednog kraja

Penganje jaja u Dubrovačkom primorju nije samo ukras blagdanskog stola, nego običaj koji se generacijama prenosi unutar obitelji i zajednice, kao dio identiteta i načina života. Među onima koji ga danas aktivno njeguju i prenose dalje je i Nina Smokvina, koja se ovom tehnikom bavi već više od dvadeset godina.

Kako sama kaže, prvi susret s penganim jajima imala je još kao dijete, kada su u njihovu kuću dolazila kao dar, ali ih tada nije izrađivala. Pravi početak, prisjeća se, dogodio se nakon udaje, kada je u obitelji u koju je došla ovaj običaj bio snažno prisutan.

“U Smokvini mi je svekrva jako lijepo pengala i tada sam i ja poželjela naučiti. Počela sam s nekih 21, 22 godine”, govori Nina.

Iako danas iza sebe ima dugogodišnje iskustvo, ističe kako je na samom početku najvažnija bila volja, a ne savršenstvo.

“Ako čovjek ima volju, ništa mu nije teško. U početku to ne izgleda savršeno, svaka crtica nije ista, ali s vremenom i vježbom sve dođe na svoje mjesto.”

Sam proces penganja zahtijeva preciznost, strpljenje i mirnu ruku. Jaja se najprije skuhaju kako bi se izbjeglo pucanje, a zatim se uz pomoć iglice nanosi otopljeni pčelinji vosak, koji zapravo određuje konačni uzorak.

“Radim isključivo s iglicom. Svaka točkica i svaka crtica su jedan potez. Ne možete ponoviti liniju, nego svaki put ponovno umočite iglicu u vosak i koliko ga ponese, toliko ostane na jaju.”

Motivi koje izrađuje najčešće nastaju iz jedne središnje točke, iz koje se postupno razvijaju u simetrične uzorke, najčešće u obliku rozete, a zatim se dodatno nadograđuju sitnim linijama i točkicama koje zahtijevaju dodatnu preciznost.

Iako danas postoje brojni moderni načini ukrašavanja uskrsnih jaja, od umjetnih boja do raznih dekorativnih tehnika, Nina naglašava kako joj je upravo vjernost tradiciji najvažnija.

“Volim tradiciju i sve što je vezano za naš kraj. Ne kažem da moderno ne treba postojati, ali smatram da je važno ostati vjeran ovim starim načinima.”

Svoje znanje danas aktivno prenosi drugima kroz radionice, gdje, kako kaže, interesa ne nedostaje, a posebno je raduje što dolaze sve generacije.

“Dolazi puno djece, mladih, ali i odraslih. Ljudi žele naučiti, žele vidjeti kako se to radi.”

Upravo u tom prijenosu znanja vidi i ključ opstanka ovog običaja, koji se bez neprekidnog prenošenja lako može izgubiti.

“Ako se to ne radi i ne prenosi dalje, brzo nestane.”

U njezinoj obitelji, dodaje, Uskrs bez penganih jaja jednostavno nije zamisliv, jer su ona neizostavan dio blagdanskog stola i tradicije.

“To je nezamislivo. U primorju ih ima u svakoj kući.”

Danas, nakon više od dva desetljeća posvećenog rada, Nina svojom iglicom i voskom ne ukrašava samo jaja, nego čuva jedan važan dio primorske baštine. A upravo u tome, kaže, i jest smisao svega – da se ono što su radili stari ne zaboravi, nego nastavi živjeti i u novim generacijama.

Foto: N. Smokvina / DEŠA