
Dug je put od mora do stola jer kamenice zahtjevaju vrijeme. I dvije godine treba za školjku na stolu
Malostonski zaljev oduvijek je bio sinonim za najkvalitetnije školjke, a tajna njihova uspjeha leži u ljudima koji generacijama ne odustaju od ovog teškog zanata. Marija Radić, predsjednica Udruge malostonskih školjkara, ističe kako interes za uzgoj dagnji i kamenica ne opada, unatoč tome što je riječ o iznimno zahtjevnom poslu. Broj uzgajivača u zaljevu godinama je stabilan, a ključ opstanka je u obiteljskoj tradiciji. Rijetko tko zatvara obrt, jer se ljubav prema moru i školjkama najčešće prenosi s očeva na djecu koja nastavljaju tamo gdje su stariji stali.
“Iako mnogi posjetitelji u kamenicama i dagnjama uživaju najviše u ovo doba godine za blagdana svetog Josipa, za uzgajivače je to posao koji traje svih 365 dana u godini. Nema stanke ni jednostavnih rješenja, jer dosta toga ovisi o prirodi. Sve počinje prihvatom mlađi, što je prva stepenica koja određuje hoće li proizvodnje uopće biti. Uzgajivači moraju biti stalno prisutni na moru, pratiti vremenske prilike i osluškivati prirodu kako bi u pravom trenutku bacili kolektore i osigurali budući urod.” objašnjava Radić za Soundset Ragusu.
Put od malene mlađi do konzumne veličine školjke dugačak je i naporan. Primjerice, da bi kamenica došla na stolove restorana ili u ruke kupaca, potrebne su dvije pune godine intenzivnog rada. Tijekom tog razdoblja svaka školjka mora proći „preko ruku“ uzgajivača nekoliko puta. Svaki taj korak zahtijeva strpljenje i fizički napor, pa se može reći da je svaka školjka iz Malostonskog zaljeva rezultat golemog truda i neprestanog rada koji ne poznaje neradne dane ili loše vrijeme.


