Maja Čebulc: „Posao ljekarnika nije samo da proda lijek, nego i u razgovoru s kupcima“

Maja Čebulc u ljekarni radi još od 1981. godine, a njezina toplina, iskustvo i razumijevanje ljudi podsjećaju nas da u ljekarni ne tražimo samo lijek – nego i razgovor, savjet i osmijeh.

U povodu Hrvatskog dana ljekarni razgovarali smo s gospođom Majom Čebulc, koja već više od četiri desetljeća radi iza ljekarničkog pulta. Njezine priče vraćaju nas u vremena nestašica, prvih redova pred novootvorenim ljekarnama, ali i otkrivaju kako se promijenio odnos ljudi prema lijekovima, savjetima i – samim ljekarnicima.

„Sjećam se svog prvog radnog dana kao da je jučer bio“, započinje Maja uz smijeh.
„Dan prije otvorenja ljekarne došao je tadašnji gradonačelnik, gospar Čičo Obuljen, i svečano prerezao vrpcu. Mi smo se međusobno pogledavale i mislile – Bože moj, ako sutra nitko ne uđe!“

No, dogodilo se suprotno.
„Ujutro kad smo otvorili, red je bio nekoliko metara izvan ljekarne! To nas je jako iznenadilo. U to doba je bilo puno nestašica, a današnje nestašice su u usporedbi s tim – ništa. Danas se uvijek nađe neka zamjena, a tada nije bilo ni običnog Andola koji je bio pravi hit.“

„Danas su svi doktori s interneta“

Kad je riječ o promjenama u ponašanju kupaca, Maja kaže kako su ljudi danas „dosta informirani – ali i dosta zbunjeni“.
„Danas su svi doktori kad se priča o internetu“, kroz smijeh kaže.
„Ljudi dolaze s informacijama s Googlea, s društvenih mreža, i često znaju točno što žele. Neki ne žele ni da ih išta pitaš – samo traže da im naplatiš i idu dalje. Srećom, takvih je manje, ali ima ih.“

Ipak, dodaje da su ljudi uvijek bili zahtjevni – samo na drugačiji način:
„Prije su više razgovarali, pitali, tražili objašnjenja. Danas su malo nestrpljiviji, ali i dalje traže savjet – i to je nama u stvari dobro. Jer ljekarnik nije samo prodavač s police, nego visokoobrazovana osoba koja razumije sastav, djelovanje i interakciju lijekova.“

Šumeći, u prahu ili direkt? Magneziji, kolageni i ‘čudotvorni’ pripravci

U moru preparata koji se nude, Maja priznaje da je ljudima teško snaći se.
„Danas imate na tržištu razne magnezije – šumeće, u prahu, u direkt obliku koji se samo otopi u ustima. Ali razlika je velika: je li to magnezij citrat ili magnezij oksid, ima li dodatke poput vitamina ili beta glukana… Isto je i s kolagenima – tablete, prašci, sve vrste. Ljudi često ne znaju što im zapravo treba.“

Zato je, kaže, važna uloga farmaceuta:
„Neki dođu i kažu: ‘Rekla mi je susjeda da je to odlično’, pa ne žele ni čuti drugo. A neki traže da im se sve objasni – i to volim. Uvijek ih pitam piju li još neke lijekove, jer to može biti presudno. Ne može se sve uzimati napamet.“

„Ljudi čitaju deklaracije – ali ne razumiju sve“

Na pitanje čitaju li ljudi deklaracije i upozorenja, Maja odgovara bez razmišljanja:
„Čitaju! Puno čitaju – ali pola toga ne razumiju. Od kad smo ušli u EU, deklaracije su postale jako opširne. Tamo piše sve moguće nuspojave, pa se ljudi prepadnu. A svaka tableta ima nuspojave – samo treba znati što je stvarno važno.“

Tehnologija je, kaže, promijenila i način rada.
„Digitalni recepti su odlična stvar. Pacijent samo kaže ime i prezime i sve vidimo u sustavu – ne mora nositi knjižicu ni papire. To je posebno važno za ljude koji putuju, recimo na otoke. Ako im liječnik propiše lijek, mi to odmah vidimo.“

Ipak, ima i loših strana:
„Ako vam padne internet – gotovo! Ne možete ništa. Prošlog tjedna smo imali baš takvu situaciju. Ne možeš pristupiti receptima, ne možeš izdati lijek… Tad se dobro oznojite.“

„Ljekarnik nije prodavač, nego savjetnik“

Maja naglašava da je važno razumjeti što ljekarnici zapravo rade:
„Ljudi često misle da smo mi samo prodavači lijekova, a to nije istina. Magistar farmacije i farmaceutski tehničar su obrazovani ljudi koji znaju kako lijek djeluje, kako se kombinira i kako može pomoći. Mi smo tu da savjetujemo, ne samo da izdamo lijek.“

Kupus na koljeno i guščja mast

Na kraju razgovora, pitali smo je ima li neki „narodni lijek“ koji ju uvijek nasmije.
„Ima ih puno“, smije se Maja. „Ljudi dođu i kažu: ‘Stavio sam kupus na koljeno i pomoglo mi je!’ ili ‘guščjom mašću sam mazala prsa i odmah mi je bilo bolje.’ I znate što – nije to uvijek bezveze! Guščja mast stvarno pomaže kad se djeci namažu prsa. Nisu svi ti stari recepti mitovi – od prirodnih lijekova je sve i počelo.“