Evo zašto sve više djece ne može upisati prvi razred – jesu li za sve krivi ekrani i mobiteli

S početkom nove školske godine ponovno se otvara pitanje sve učestalijih odgoda upisa djece u prvi razred. Prema riječima voditeljice Službe za školsku medicinu Matije Ćale Mratović, već nekoliko godina udio djece kojima se odgađa školovanje kreće se oko 10 posto.

– Taj broj je već četiri godine relativno stabilan – oko 8, 9 do 10 posto djece ne kreće u školu s vršnjacima. Oko 60 posto odgoda odnosi se na lakše teškoće, dok su u 40 posto slučajeva prisutne teže teškoće u razvoju – pojašnjava Ćale Mratović.

Zabrinjavajuće je da trećinu među djecom s težim teškoćama čine djeca s poremećajima iz spektra autizma, dok se ostatak odnosi na kombinacije više razvojnih teškoća, najčešće govorno-jezične i intelektualne.

Jedan od ključnih faktora koji se sve više povezuje s razvojnim poteškoćama jest rani i prekomjeran kontakt s ekranima – posebno mobilnim telefonima i tabletima.

– Djeca danas odrastaju u bitno drugačijem okruženju nego prije 20 godina. Imaju neka znanja koja prije nisu bila dostupna, ali istovremeno izostaju osnovni razvojni koraci – djeca slabije govore, slabije razumiju govor, fizički su manje spretna i češće imaju teškoće motoričkog razvoja – upozorava Ćale Mratović.

Navodi i kako je porastao broj anomalija vida, a sve su to posljedice ranog korištenja ekrana i nedostatka odgovarajuće stimulacije kroz igru, kretanje i interakciju s okolinom.

Usporedbe radi, 2001. godine tek je tri posto djece imalo odgođen upis u prvi razred, dok danas taj broj doseže gotovo 10 posto.

Što se tiče mobitela, stručnjakinja je jasna – djeci ne bi trebalo davati mobitel prije kasne školske dobi, a korištenje mobitela u školama trebalo bi biti zabranjeno.

– Mobitel nije igračka. Roditelji žele imati kontakt s djecom i to je razumljivo, ali za to postoje druge opcije, poput jednostavnih pametnih satova koji omogućuju pozive, ali ne nude sadržaje koji odvlače pažnju i ometaju razvoj – kaže Ćale Mratović.

Dodaje i kako tehnologija ima potencijal pomoći u učenju, no dijete prvo mora proći ključne razvojne faze u stvarnom, a ne virtualnom svijetu.

– Nema ništa što dijete može naučiti bolje u virtualnom nego u stvarnom svijetu. Djeca ne bi smjela sama ulaziti u virtualni svijet bez nadzora odraslih, i to sigurno ne u predškolskoj ili ranoj školskoj dobi – zaključuje Ćale Mratović.