
Kuhalo napune do vrha, a treba im jedna šalica. Ta navika na kraju se vidi na računu
Jutarnja kava, čaj poslijepodne, još jedna šalica navečer. U mnogim kućama voda se grije nekoliko puta na dan, jednom u kuhalu, drugi put u loncu na štednjaku, ovisno o tome što je bliže. Malo tko pritom razmišlja koji je način jeftiniji i koliko vode zapravo treba.
Kad je riječ o struji, prednost ima kuhalo. Kako je pisao tportal, kuhalo je za zagrijavanje vode učinkovitije od ploče jer vodu grije iznutra, dok se lonac grije izvana i najprije se mora zagrijati sam. Voda u kuhalu zato brže zakuha, a potroši se manje energije.
Kod plinskog štednjaka računica je drukčija. Plinska ploča za isto zagrijavanje troši znatno više energije, ali je plin jeftiniji od struje, pa kuhanje vode na plinu na kraju može biti čak i nešto jeftinije.
Najveći gubitak, međutim, ne ovisi o tome čime se voda grije, nego koliko se vode grije. Mnogi kuhalo napune do vrha, iako im treba jedna šalica. Ostatak vode se ohladi i sljedeći put grije ponovno. Kuhalo troši struju za svaki decilitar koji je u njemu, pa se dvostruko više vode grije gotovo dvostruko dulje. Za jednu osobu dovoljno je pola litre, a mnoga novija kuhala imaju oznake po kojima se može natočiti točno onoliko koliko treba.
Na potrošnju utječe i kamenac. Grijač prekriven kamencem lošije prenosi toplinu na vodu, pa mu treba više vremena. Kuhalo je zato dobro redovito čistiti, osobito tamo gdje je voda tvrda.
Tko ipak vodu grije na električnom štednjaku, može uštedjeti s nekoliko jednostavnih pravila. HEP savjetuje da se ploča ugasi prije nego što se lonac skine te da se ne grije prazna ploča. Najštedljivije su staklokeramičke ploče, a portal eMajstor navodi da se poklopcem na loncu može uštedjeti i do 20 posto struje koju troši štednjak.
Jedno kuhanje vode košta sitniš. Ali voda se grije svaki dan, često i više puta, pa se na kraju godine na računu vidi tko toči samo onoliko koliko treba.
