NAVIJAČKA SUBKULTURA Budale bez zubi ili umjetnici? Zapravo, život se daje za svoju krpu

UZ 20. ROĐENDAN LEGENDARNE KRPE TORCIDA MOKOŠICA

Javni diskurs o navijačkoj subkulturi danas je na niskim granama, a to najviše možemo zahvaliti kriminalnom establišmentu oko „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ oko koje se vrte golemi novci. Svaka nacionalna nogometna liga je ogledalo stanja društva, a Ultrasi su njen produkt, skupine koje izražavaju otpor sistemu i podršku voljenom klubu tražeći svoju pripadnost kroz krize identiteta i jedinstveni sustav vrijednosti. 

Danas ćete često čuti kako su navijači budale bez zubiju i pameti, no to samo svjedoči činjenici koliko o navijačkoj subkulturi mainstream ne zna ništa, ali voli se predstavljati da zna sve. 

Navijačka subkultura kompleksan je pojam o kojem su brojni sociolozi i psiholozi pisali doktorske radove i to diljem Europe i svijeta. Korijene vuče iz sredine 20. stoljeća dominantno na području Velike Britanije, no prikaz sukoba navijačkih skupina može se pronaći još u Tacitovih zapisima o Pompejima tijekom gladijatorskih igara. Ultras pokret kakvog danas poznajemo krenuo je iz Italije, a da se radi o subkulturi potvrđuju i karakteristične modne marke, publicistika, glazbena i filmska industrija. 

Navijački Kodeks je skup pravila kojima se definira što Ultras mora, a što ne smije nikako te općenita pravila i ponašanja unutar navijačke skupine i tijekom njihovih interakcija, ako baš želite – tuča. Kako to izgleda iznutra otkrio nam je N.O. (44), legendarni član još legendarnije Torcide Mokošica, jedne od prvih navijačkih podskupina koja je uspjela postati dio Torcidine jezgre, a da nije iz Splita. Na utakmice ide već 30 godina te je veći dio svog života posvetio Torcidi. 

„Ima nas doslovno od konobara do profesora, doktora i pravnika. Hijerarhija nije u svim grupama ista, u Srbiji je jedan vođa, u Torcidi vođa ne postoji. Postoji jezgra i jezgru se sve sluša. Nije lako doći do jezgre, ali nije ni teško ako to zaista voliš. U navijačkom svijetu gluma traje jako kratko, ako si spreman žrtvovati dio svog života, hijerarhijski rasteš. Jedino Torcida Zagreb može u istu klasu s nama, rijetkost je da je dio jezgre ekipa sa strane“, objasnio nam je. 

Torcidaš iz Mokošice nam kaže kako danas postoje tri vrste navijača, huligani koji na utakmice idu da bi napravili nered, navijači koji vole nogomet i Hajduka i tribine ih ne zanimaju te Ultrasi, najvjerniji navijači koji poštuju Kodeks. Sukobi Ultrasa su dogovoreni, organizirani s vrlo jasnim pravilima koje poštuju sve skupine, nema hladnog ni vatrenog oružja, nema sakaćenja… Ako neki član pravila prekrši, slijedi mu kazna unutar vlastite grupe, a to je doživotna zabrana za tribine. Kroz navijačko, ritualno nasilje cilj nije ozlijediti protivnika, već ga poniziti, a najveći je trofej – krpa!

 

Koliko je krpa, odnosno transparent, važna jednoj skupini pokazala je Torcida u čast kultnoj crno-bijelog krpi iz Mokošice koja je na prošloj utakmici na Poljudu dobila svoju koreografiju povodom rođendana! Prva inačica krpe bila je hrvatska zastava ispisana autolakom, no Torcidu čine umjetnici, kreativci koji sate i dane provode smišljajući realizirajući nevjerojatno zahtjevne koreografije na tribinama pazeći na svaki detalj. Najstarija navijačka skupina u Europi (1950.) tako je te davne 2005. izdala proglas kako tribina mora izgledati ljepše i urednije, nema transparenata s auto lakom, svaka regija ima jednu udarnu krpu. Tako je nastala udarna krpa Torcide Mokošica, neobična crno-bijela sa sloganom kojeg su opravdali bezbroj puta „Imamo muda, idemo svuda!“. 

Navijačka skupina poput Torcide, s kojom se niti jedna na ovim prostorima ne može usporediti ni organizacijski ni angažmanom, ima svoje udarne krpe, a svaka regija ima svoje krpe koje pomno čuva i pazi. Razlog je opisan u navijačkom Kodeksu, ako navijačka skupina u nekom okršaju izgubi svoju udarnu krpu, navijači druge skupine će je na sljedećoj utakmici objesiti naopačke, a to znači samo jedno – gašenje grupe. Navijačka skupina koja izgubi udarnu krpu, sukladno Kodeksu, mora se ugasiti. No postoje vrlo jasna pravila kako se krpa može oduzeti. 

Pratili smo slučaj u susjednom Mostaru gdje su navijači FK Veleža, Red army, oduzeli udarnu krpu HŠK Zrinjskome, odnosno Ultrasima. Međutim, krpe nisu oduzete na pravilan način, navijači su provalili momku koji je čuvao krpe u stan, a potom su drugi napravili isto. Na taj su način prekršeni svi navijački kodeksi, priča nam Ultras iz Mokošice, kako navijački, tako i ljudski. Krpa se, naime, može oduzeti jedino u poštenoj borbi. 

„U ovih 20 godina nema niti jedne pripremne, prijateljske ili službene utakmice koju je igrao Hajduk, a da naša krpa nije bila na tribinama. Nositi našu krpu uvijek je rizik, mi smo iz Dubrovnika, gdjegod išli moramo prijeći cijelu Hrvatsku. Krpa jednostavno ne smije pasti!“, priča nam Ultras prisjećajući se Žganjera gdje su ih napali BBB i gdje su krpu jedva obranili. 

Krpa je tako doživjela svojih prvih 20 godina, a proslavu rođendana na sjeveru Poljuda začinio je i Mlakar pogotkom taman kad je koreografija podignuta i kad je krenula „Jer mi smo iz Mokošice…“. Velika je to čast koju je Torcida iskazala svojoj najvjernijoj podskupini. 

„Malo mi je falilo da ne zaplačem! Kruna svega što smo napravili, ne mogu vam to opisati riječima. Iza ove naše krpe ne stoje samo ljudi iz Mokošice, tu je ekipa iz Zlatnog potoka, Pila, Gruža, tu su i Konavle. Imali smo nekad manje krize, ali sve smo preživjeli. Ima nas pedesetak i mi stariji smo danas tu za mlađe“, priča nam Ultras emotivno. 

Medijski huškački natpisi o stadionima koji nisu sigurni za djecu, demoniziranje pirotehnike koja je dio navijačkog dekora i inzistiranje na Ultras pokretu kao na banalnom, površnom i opasnom, nisu prava slika navijačke subkulture. Prava slika je sjever na svakoj utakmici na Poljudu, ali i ostatak tribina koji je redovno krcat. Hajduk je danas brojkama i titulama najneuspješniji u svojoj povijesti, istodobno ima najviše navijača i članova u povijesti. Torcida je svojim časnim djelovanjem, osnivanjem i poštivanjem Kodeksa te bravurama na tribinama, jedini pravi pokretač i nositelj Ultras pokreta u ovom dijelu Europe. 

„Volio bih da Hajduk osvoji titulu ove godine najviše zbog momaka koji idu na utakmice, a to nisu nikad doživjeli. Ako ne osvojimo, nas ništa ne može pokolebati. Nismo je osvojili 20 godina, a nikad jači na tribinama nismo bili. Što nas lome više, to ga volimo jače!“, poručio je.

Dora Lozica